Nikada nisam pitala mamu koliko ima mirovinu, vjerujući da je to njezina privatna stvar. No, kad su kolegice na poslu počele pričati o tome kako pomažu roditeljima, u meni se probudila sumnja – jesam li ja sebična kći? Ova priča otkriva kako obiteljske tajne mogu izazvati buru emocija i podijeliti najbliže.
Zovem se Marija i cijeli život sam posvetila obitelji. Nakon što mi je kćerka otišla u Njemačku, ostala sam sama s unukom, vjerujući da sam mu utočište i podrška. Kad sam shvatila da me vidi samo kao izvor novca, moj svijet se srušio i počela sam preispitivati vlastitu vrijednost.
Moja svakodnevica je postala borba između vlastitih obaveza i majčinih neprestanih prigovora otkako je otišla u mirovinu. Osjećam se rastrgano između želje da joj pomognem i potrebe da sačuvam vlastiti mir. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu i odgovor na pitanje: gdje sam ja u svemu tome?
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam se trudila biti najbolja majka svojoj kćeri. Nakon što sam otišla u mirovinu i prestala joj financijski pomagati, ona je prestala dolaziti sa svojim sinom, mojim unukom. Osjećam se izdano i pitam se gdje sam pogriješila.
Moja svakodnevica pretvorila se u borbu između vlastitih obaveza i majčinih neprestanih prigovora otkako je otišla u mirovinu. Osjećam se rastrgano između želje da joj pomognem i potrebe da sačuvam vlastiti mir. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći ravnotežu, ali i o pitanjima koja su ostala otvorena.
