Moj muž Adnan stalno ponavlja da će se više truditi kad dobijemo dijete, ali ja se bojim da je to samo izgovor. Naša svakodnevica je puna napetosti, nesigurnosti i neizrečenih strahova. Dok gledam kroz prozor našeg malog stana u Sarajevu, pitam se: jesam li ja ta koja koči našu budućnost ili sam jedina koja vidi stvarnost?
Ovo je priča o meni, Mireli, i mom mužu Adnanu, koji smo sanjali vlastiti dom, ali bez ijedne marke pomoći od roditelja. Suočili smo se s predrasudama, obiteljskim razočaranjima i vlastitim granicama, ali smo kroz sve to pronašli snagu u našem partnerstvu. Na kraju smo shvatili da prava vrijednost doma nije u novcu, nego u zajedništvu i upornosti.
Moje ime je Dario i odrastao sam na rubu Sarajeva, gdje su siromaštvo i neizvjesnost bili naši svakodnevni gosti. Iako smo često spavali u hladnim sobama i borili se za svaki obrok, šah je bio moj bijeg i nada. Ova priča vodi vas kroz moje borbe, pobjede i trenutke kad sam, igrajući šah u parku, pronašao ne samo dom za svoju porodicu, nego i vjeru u ljude.
