Jednog sunčanog popodneva, moj muž Ivan doživio je moždani udar i naš se život zauvijek promijenio. Postala sam njegova njegovateljica, boreći se s ljubavlju, krivnjom i iscrpljenošću, dok sam gledala kako nestaje čovjek kojeg sam voljela, iako je još uvijek bio tu, pored mene. Ovo je priča o slomljenom srcu, izdržljivosti i pitanjima što zapravo znači voljeti nekoga ‘u dobru i u zlu’.
Nikada nisam mislila da ću jednog dana morati pobjeći od čovjeka kojeg sam voljela više od svega. Sve se promijenilo nakon što je moj muž Ivan doživio moždani udar, a naš dom postao je poprište boli, straha i neprestanih svađa. Na kraju sam morala birati između vlastite sigurnosti i dužnosti prema njemu, i sigurnosti naše djece.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Nakon što sam doživio moždani udar, očekivao sam da će me netko iz obitelji dočekati kad budem otpušten iz bolnice, ali nitko nije došao. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.