Pišem ovo pismo jer više ne znam kome da se obratim. Majka mi je prepustila nasljedstvo svojoj sestri, a ja sam ostala bez doma i sigurnosti, boreći se s osjećajem izdaje i odgovornosti prema vlastitoj obitelji. Trebam savjet kako dalje, jer svaki dan osjećam da gubim tlo pod nogama.
Moje ime je Ivana i nalazim se u središtu obiteljske drame koja prijeti da razori sve što sam gradila s mužem Damirom. Nakon što su njegovi roditelji donijeli odluku koja ga je duboko povrijedila, naš brak i odnosi u obitelji postali su napeti do pucanja. Svakodnevno se pitam kako pronaći snagu za oprost i razumijevanje kad osjećaj nepravde ne prestaje gorjeti.
Nikada nisam mislio da ću se naći u ovakvoj situaciji. Tog četvrtka, roditelji su pozvali mene i moju sestru Anu na ozbiljan razgovor o podjeli bakine kuće. Ono što se dogodilo na tom sastanku zauvijek je promijenilo našu obitelj.
Kad sam imala 25 godina, udala sam se za Dinu. Godinu dana kasnije, ostala sam sama s malim sinom i svekrvom koja je tvrdila da je ovo kuća njenog unuka. Dvadeset godina kasnije, još uvijek se borim za svoje mjesto pod suncem, rastrgana između prošlosti, ponosa i prava na novi početak.
Moj život se preokrenuo kad je tata odbio prodati kuću, a brat odbio živjeti s njim. Ostala sam između dvije vatre, pokušavajući sačuvati obitelj i vlastiti brak. Svaka odluka koju donesem čini se kao izdaja nekoga koga volim.
Ovo je priča o meni, Lejli, i mojoj baki Ankici, ženi koja me odgojila kad su me roditelji napustili. Nakon godina zajedničkog života i brige, skupila sam hrabrosti zamoliti je da mi prepiše kuću, ali ta odluka otvorila je stare rane i pokrenula lavinu obiteljskih sukoba. U ovoj ispovijesti suočavam se s pitanjima ljubavi, pohlepe i povjerenja, pitajući se gdje završava zahvalnost, a počinje sebičnost.