Zovem se Ana i vjerovala sam da je obitelj uvijek sigurna luka. Nakon očeve smrti, moj brat Ivan postao je netko koga više nisam prepoznavala, a borba oko nasljedstva razdvojila nas je više nego što sam ikada mogla zamisliti. Ovo je priča o boli, izdaji i traženju oprosta u sjeni obiteljskih tajni.
Ovo je priča o meni, Lejli, i mojoj obitelji nakon što nam je otac preminuo. Kroz bol, nesporazume i neizgovorene riječi, otkrivamo što znači biti obitelj kad život postane najteži. Najveća tajna ostala je neizrečena, a srce mi je slomljeno jer mama nikad nije saznala da će postati baka.
Oduvijek sam vjerovala da je obitelj iznad svega, ali kad je mama Ani dala novac za stan, a meni ništa, osjećaj nepravde me proždire. Svaki razgovor s mamom i sestrom postao je težak, a srce mi je puno gorčine. Sada se pitam: kako oprostiti kad te najbliži povrijede?
Nakon što mi je otac preminuo, donijela sam tešku odluku i izbacila njegovu dugogodišnju partnericu iz naše kuće. Obitelj me sada gleda kao čudovište, ali ja vjerujem da sam postupila ispravno. Ova priča je moj pokušaj da objasnim svoje razloge i suočim se s vlastitim osjećajima krivnje i prkosa.
Moje ime je Ljiljana i živim sama u malom stanu u Sarajevu. Moja porodica već godinama gleda na moju imovinu kao na plijen, a ja sam odlučila da im neću dopustiti da me tretiraju kao predmet. Ovo je priča o boli, razočaranju, ali i o mojoj tihoj, ali snažnoj osveti.
Moje ime je Ivana i nikada nisam vjerovala da će pohlepa uništiti ono što smo godinama gradili kao obitelj. Nakon što smo suprug Dario i ja spasili njegovu majku Nadu od zime u praznoj šupi, morali smo prekinuti svaki kontakt s njegovim bratom Josipom i njegovom ženom Lejlom. Ožiljci su duboki, a oprost se čini dalekim poput djetinjstva provedenog na toplim ljetima u Dalmaciji.
Moj svijet se srušio onog dana kad je moj muž Ivan iznenada preminuo. Njegova djeca, koje sam godinama smatrala svojima, izbacila su me iz kuće bez imalo suosjećanja. Ostala sam sama, bez doma i podrške, pitajući se gdje sam pogriješila i ima li pravde za one koji samo žele ljubav i mir.
Na rođendanu svoje kćeri, dok su svi slavili, majka me pred svima pritisnula da napišem oporuku kako moj muž ne bi naslijedio kuću. Osjećala sam se izdano i posramljeno, a stara obiteljska rana ponovno se otvorila. Ova priča je o povjerenju, strahu od izdaje i borbi između tradicije i vlastitih osjećaja.
Pišem ovo pismo jer više ne znam kome da se obratim. Majka mi je prepustila nasljedstvo svojoj sestri, a ja sam ostala bez doma i sigurnosti, boreći se s osjećajem izdaje i odgovornosti prema vlastitoj obitelji. Trebam savjet kako dalje, jer svaki dan osjećam da gubim tlo pod nogama.
Moje ime je Ivana i nalazim se u središtu obiteljske drame koja prijeti da razori sve što sam gradila s mužem Damirom. Nakon što su njegovi roditelji donijeli odluku koja ga je duboko povrijedila, naš brak i odnosi u obitelji postali su napeti do pucanja. Svakodnevno se pitam kako pronaći snagu za oprost i razumijevanje kad osjećaj nepravde ne prestaje gorjeti.
Nikada nisam mislio da ću se naći u ovakvoj situaciji. Tog četvrtka, roditelji su pozvali mene i moju sestru Anu na ozbiljan razgovor o podjeli bakine kuće. Ono što se dogodilo na tom sastanku zauvijek je promijenilo našu obitelj.
Kad sam imala 25 godina, udala sam se za Dinu. Godinu dana kasnije, ostala sam sama s malim sinom i svekrvom koja je tvrdila da je ovo kuća njenog unuka. Dvadeset godina kasnije, još uvijek se borim za svoje mjesto pod suncem, rastrgana između prošlosti, ponosa i prava na novi početak.
