Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.
Moja pastorka, Lana, nije me pozvala na svoje vjenčanje. Moj muž Ivan je bijesan, a ja se osjećam izdano i nevidljivo. Dok se obiteljske tenzije rasplamsavaju, pitam se gdje sam pogriješila i ima li nade za nas.
Zovem se Ivana. Dok sam sanjala o bijeloj haljini i zajedničkoj budućnosti, moj zaručnik Dario i njegov otac su iza mojih leđa prodavali stan koji smo zajedno kupili. Ova priča je o izdaji, obiteljskim tajnama i hrabrosti da krenem ispočetka.
Cijeli život sam posvetila kćeri i poslu, a onda sam u šezdesetoj odlučila dati sebi novu šansu za ljubav. Upoznala sam Mirka i povjerovala da je moguće ponovno biti sretan, ali ubrzo sam shvatila da su iluzije opasne. Sada se pitam jesam li pogriješila što sam stavila tuđu sreću ispred svoje i kćerine.
Moje ime je Ivana i nakon što mi je muž zabranio da moja mama dolazi i pomaže mi s našom bebom, osjećam se izgubljeno i usamljeno. Njegovi roditelji žive daleko, a on ne razumije koliko mi znači podrška moje obitelji. Svakodnevno se borim s umorom, tugom i pitanjem – jesam li ja ovdje jedina koja vidi koliko je ovo nepravedno?
Moje ime je Ivana i još uvijek osjećam težinu onog dana kad sam morala reći svojoj djeci da baka neće doći. U toj tišini između njihovih razočaranih pogleda i mog osjećaja nemoći, počela sam preispitivati sve što sam mislila da znam o obitelji, očekivanjima i granicama. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje odgovornost, a počinje pravo na vlastiti život.
Moja svekrva i ja nikada nismo imale jednostavan odnos. Sve je kulminiralo jednim neplaniranim dolaskom koji je promijenio našu obitelj zauvijek. Kroz suze, tišinu i riječi koje su dugo čekale da budu izgovorene, naučila sam što znači oprostiti i biti shvaćena.
Moje drugo brak, drugi pokušaj sreće, a opet ista bol. Ljeto s punicom na Jadranu bilo je posljednja kap koja je prelila čašu. U toj tišini apartmana, između valova i šapata iza zatvorenih vrata, odlučio sam da više neću živjeti tuđu verziju svog života.
Moj bivši muž, Ivan, ostavio me s našom kćeri Lanom i gomilom dugova. Dok sam se borila da preživimo, njegova majka Marija svakodnevno me nagovarala da mu oprostim i vratim se zbog ‘djetetovog dobra’. Svaka njena riječ bila je sol na ranu, ali nisam imala snage više šutjeti.
Moje ime je Ksenija i godinama sam šutjela o nepravdi koju osjećam u muževoj obitelji. Svaki vikend provodim radeći u vrtu njegove majke, dok njegova sestra Ivana dobiva novac i nikad ne pomaže. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje je granica između poštovanja i samopoštovanja?
