Moje drugo brak, drugi pokušaj sreće, a opet ista bol. Ljeto s punicom na Jadranu bilo je posljednja kap koja je prelila čašu. U toj tišini apartmana, između valova i šapata iza zatvorenih vrata, odlučio sam da više neću živjeti tuđu verziju svog života.
Moj bivši muž, Ivan, ostavio me s našom kćeri Lanom i gomilom dugova. Dok sam se borila da preživimo, njegova majka Marija svakodnevno me nagovarala da mu oprostim i vratim se zbog ‘djetetovog dobra’. Svaka njena riječ bila je sol na ranu, ali nisam imala snage više šutjeti.
Moje ime je Ksenija i godinama sam šutjela o nepravdi koju osjećam u muževoj obitelji. Svaki vikend provodim radeći u vrtu njegove majke, dok njegova sestra Ivana dobiva novac i nikad ne pomaže. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje je granica između poštovanja i samopoštovanja?