Jedne olujne večeri moja svekrva je izrekla zahtjev koji je promijenio sve – tražila je da joj kupimo kuću na selu. Taj trenutak pokrenuo je lavinu svađa, suza i preispitivanja, ali i moju unutarnju borbu za vlastito dostojanstvo. Kroz vjeru i molitvu pronašla sam snagu da se izborim za sebe i pokušam izgraditi mostove tamo gdje su svi vidjeli samo ruševine.
Moje ime je Ivana i prije šest mjeseci moj život se okrenuo naglavačke kada se moja svekrva, gospođa Ljubica, uselila u naš stan na Trešnjevci. Svakodnevne svađe, manipulacije i osjećaj da više nisam gospodarica vlastitog doma doveli su do toga da se moj brak s Damirom počeo raspadati. Ovo je priča o borbi za vlastiti mir, o granicama koje ponekad ne znamo postaviti i o tome koliko dugo čovjek može izdržati prije nego što pukne.
Od trenutka kad sam rekla ‘ne’ svojoj svekrvi, moj život se pretvorio u neprestanu borbu između ljubavi prema mužu i želje za mirom u vlastitom domu. Njena očekivanja da primimo njegovog odraslog brata pod naš krov dovela su do svađa, šutnje i osjećaja krivnje. Sad se pitam: jesam li ja zaista kriva što želim zaštititi svoju obiteljsku intimu?
Pet godina nakon što smo Emir i ja kupili naš stan u Sarajevu, svekrva se nenajavljeno uselila kod nas. Njeno prisustvo unijelo je napetost, stare rane i osjećaj da više nisam gospodarica vlastitog doma. Ostala sam između dva svijeta, boreći se za svoj glas i mjesto pod ovim krovom.
Ovo je priča o meni, Mariji, udovici iz Sarajeva, koja je nakon smrti muža sama odgajala sina Ivana i kćerku Anu. Kada je Ivan doveo svoju suprugu Lejlu da živi s nama, moj strogi način vođenja kuće izazvao je napetosti, ali i neočekivano razumijevanje. Kroz sukobe, nesporazume i suze, otkrila sam snagu zajedništva i važnost iskrene komunikacije.
