Zovem se Dario. Nakon petnaest godina braka s Anom i rođenja naših dviju kćeri, Lucije i Lejle, naš brak se raspao. Od tada se svakodnevno borim s osjećajem gubitka jer mi kćeri polako izmiču, a ja se pitam hoću li ih ikada ponovno istinski imati uz sebe.
Moje ime je Goran i mislio sam da sam spreman za očinstvo, ali dolazak mog sina Filipa promijenio je sve što sam znao o sebi i životu. Suočio sam se s vlastitim strahovima, obiteljskim pritiscima i neizrečenim očekivanjima, dok je moja veza s Ivanom, majkom mog djeteta, prolazila kroz najveću krizu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješio i što znači biti otac u današnjoj Hrvatskoj.
