Moje ime je Jasmina i već dvije godine živim s Emirom u Sarajevu. Naizgled smo sretni, ali iza zatvorenih vrata vodi se tiha borba oko svakodnevnih troškova i osjećaja nepravde. Ova priča je moj pokušaj da shvatim je li Emir zaista škrt ili samo ne vidi koliko se trudim da nam dom bude topao i pun.
Zovem se Ljiljana i cijeli život sam radila za svog sina, ali kad sam prestala financijski pomagati, nestao je iz mog života. Više od godinu dana nisam vidjela unuku, a srce mi puca od tuge i razočaranja. Pitam se gdje sam pogriješila i je li ljubav majke zaista dovoljna.
Nakon što sam preživjela srčani udar, shvatila sam da raskošna kuća ne znači ništa bez topline obitelji. Moja djeca su sve rjeđe dolazila, a svaki njihov izostanak bolio je više od svake fizičke boli. U toj tišini, pokušala sam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje smo to pogriješili.
