Jedne olujne večeri, dok sam gledala sina kako izbjegava odgovornost, shvatila sam da možda više štetim nego pomažem. Kroz napete obiteljske razgovore, stare rane i neizvjesnu budućnost, borim se s pitanjem gdje završava ljubav, a počinje popustljivost. Moja priča je poziv svima koji su se našli između želje da zaštite i potrebe da puste.
Od trenutka kad me moj sin Ivan ponovno zamolio za novac, srce mi se slomilo. Kroz ovu priču proživljavam svoje sumnje, krivnju i borbu između majčinske ljubavi i potrebe da ga pustim da odraste. Ovo je moj put kroz obiteljske konflikte, neizvjesnost i vječnu nadu da će se moj sin jednom promijeniti.
U malom stanu u Sarajevu borim se s posljedicama svoje brige za odraslu kćerku. Između osjećaja krivnje, obiteljskih sukoba i straha da je izgubim, pitam se uništava li moja ljubav više nego što pomaže. Ovo je priča o borbi između podrške i puštanja.
Moj sin Emir ima 35 godina, vlastitu porodicu, ali i dalje traži novac od mene. Svaka njegova poruka me slomi, jer ne znam jesam li ga razmazila ili mu zaista pomažem. Ovo je priča o majčinskoj ljubavi, krivnji i pitanjima koja me proganjaju svake noći.
Ova priča prati mene, Vesnu, majku dvoje odrasle djece, koja se nakon razvoda i godina žrtvovanja za obitelj našla pred zidom – bez doma, sigurnosti i podrške. Kroz emotivne sukobe s djecom i vlastite unutarnje borbe, suočavam se s pitanjem: tko pomaže roditelju kad više nije potreban? Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razgovor o usamljenosti i nepravdi koju mnogi roditelji osjećaju u Hrvatskoj i Bosni.
