Moje ime je Iva. Prije pet godina, kao studentica u Zagrebu, neočekivano sam postala majka malog Leona. Prepustila sam ga roditeljima, vjerujući da ću kasnije imati vremena za njega, ali sudbina je imala druge planove. Tek nakon tragične nesreće, shvatila sam koliko sam ga zapravo voljela i što znači biti majka.
Moja majka, Jasna, uvijek je bila stub naše porodice, ali i moj najveći kritičar. Kada sam upoznala Dinu, sve se promijenilo – naš odnos, moj pogled na svijet, pa čak i moj osjećaj slobode. Ovo je priča o tome kako sam birala između ljubavi prema majci i ljubavi prema sebi.
Moje ime je Aleksa i odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su roditelji uvijek znali što je najbolje za mene. Iako sam izvana imala sve, unutra sam se borila s osjećajem da nikada nisam dovoljno dobra. Jednog dana, majka mi je u naletu bijesa rekla riječi koje su mi zauvijek promijenile život.
Moje ime je Lejla i cijeli moj svijet se srušio kad sam shvatila da više ne mogu štititi svog sina Adnana od svega. Ova priča govori o borbi između roditeljske brige i potrebe da pustim dijete da odraste, uz sve pritiske porodice i društva. Sada se pitam: Jesam li pogriješila što sam ga pustila ili sam mu napokon dala krila?
Moja priča počinje u trenutku kada shvatim da se majka mijenja, a naša porodica polako puca pod teretom neizgovorenih riječi i starih rana. Kroz godine borbe s bolešću, siromaštvom i porodičnim nesuglasicama, pokušavam pronaći smisao i oprostiti sebi što nisam uvijek bila dovoljno jaka. Ova ispovijest je moj pokušaj da razumijem gdje smo pogriješili i da li je moguće ponovo pronaći put do onih koje najviše volimo.
