Zovem se Lucija i već godinama balansiram između zahtjeva svoje majke i vlastite obitelji. Svakodnevno čistim i brinem za nju, dok istovremeno pokušavam biti dobra supruga i majka svojoj djeci. Ova priča govori o mom unutarnjem ratu, osjećaju krivnje i trenutku kad sam morala odlučiti kome ću napokon pripadati – sebi ili njoj.
Već osam mjeseci pola svoje plaće dajem roditeljima, a osjećaj krivnje i dužnost guše moju slobodu. Odrastao sam kao jedinac u Sarajevu, uvijek pod njihovim budnim okom, rastrgan između želje da im pomognem i potrebe da konačno živim svoj život. Ovo je moja priča o borbi za vlastiti glas i pitanju: gdje prestaje lojalnost, a počinje žrtvovanje sebe?
Moje ime je Ivana i već deset godina živim s majkom u malom stanu u Novom Zagrebu. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, odgovornosti i vlastite nemoći dok gledam kako majka polako gubi snagu, a ja svoje snove. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pitanje – gdje prestaje dužnost, a počinje moj život?
Na početku jeseni, u trenutku slabosti, potrošila sam cijelu plaću na dizajnerski kaput. Znala sam da je to bila pogreška, ali osjećaj vrijednosti i ljepote bio je jači od razuma. Sada se suočavam s posljedicama pred svojom obitelji i pitam se hoću li ikada sebi oprostiti.
