Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam saznala da nisam pozvana na svadbu u vlastitoj porodici. Sada, kad im treba smještaj u Zagrebu, odjednom sam im opet ‘njihova’. Osjećam se povrijeđeno i zbunjeno, i pitam se gdje je granica između oprosta i samopoštovanja.
Stojim pred kipom koji je trebao predstavljati Jacka, legendarnog repera, i osjećam kako mi srce lupa od bijesa i tuge. Ova statua, koja je trebala biti simbol borbe i nade, sada je samo podsjetnik na to koliko nas često ne razumiju oni koji odlučuju u naše ime. Dok slušam ljutite glasove oko sebe, pitam se: je li moguće da su zaboravili tko je Jack bio za nas?
Jedne večeri moj muž Dario je odlučio da ćemo mjesec dana jesti samo kruh i margarin. Od tog trenutka naš dom je ispunila napetost i tišina, a ja sam se borila da zaštitim djecu i ne izgubim samu sebe. Ovo je priča o tome kako ekstremna štednja može postati zatvor i kako sam pokušala vratiti svoj glas.
Moje ime je Milica i godinama sam živjela u tišini, pod istim krovom sa svekrvom koja je vladala našim domom, mužem koji je šutio i gledao svoja posla, i vlastitim strahom da izgubim ono malo sebe što mi je ostalo. Ove noći, dok svi spavaju, odlučila sam da više neću biti nijema – sutra ću reći sve, pa makar se svijet okrenuo naopako. Ovo je moja priča, ispisana suzama, šaptom i napokon – glasom.
Vraćam se u svoje selo nakon dvadeset godina, nadajući se oprostu i prihvaćanju, ali nailazim na zid šutnje i predrasuda. Moja majka Azra me dočekuje raširenih ruku, ali selo još uvijek pamti grijehe iz prošlosti. Kroz bolne susrete i stare rane, pokušavam pronaći svoje mjesto među ljudima koji me nikada nisu zaboravili – ali ni oprostili.
Moje ime je Dario i nikada nisam mogao zamisliti da će mi život donijeti ovakvu priču. U istoj noći, u istom gradu, postao sam otac i polubrat. Dok sam pokušavao biti oslonac dvjema ženama i dvjema bebama, shvatio sam koliko su porodične veze krhke i koliko je teško ostati svoj kad te svi trebaju.
Zovem se Marijana i prošlogodišnja Badnja večer kod muževe porodice pretvorila se u noćnu moru. Ove godine, kad je svekrva opet očekivala da sve pripremim sama, odlučila sam prvi put reći NE. Ovo je priča o obiteljskim pritiscima, granicama i mojoj borbi da budem viđena i poštovana.
Ovo je priča o meni, Samiri, ženi koja je sama odgojila kćerku Lejlu nakon što nas je muž napustio. Danas mi Lejla šalje novac svaki mjesec, ali me moli da njen muž Admir to nikada ne sazna. Svaki dan živim između zahvalnosti i grižnje savjesti, pitajući se jesam li dobra majka što skrivam ovu tajnu.
Moje ime je Ivana i svaki vikend, kad moji svekar i svekrva dođu u naš stan u Sarajevu, osjećam se kao gost u vlastitom domu. Umjesto odmora, vikendi su mi pretvoreni u beskrajne zadatke, kritike i borbu za malo mira. Ova priča prati moju unutarnju borbu između porodične dužnosti i vlastite potrebe za slobodom.
Moja svakodnevica se pretvorila u borbu između želje da budem dobra majka i osjećaja da me vlastita kćerka iskorištava. Milica i njeno društvo svakodnevno su dolazili u naš dom, praznili frižider i unosili nemir, a ja sam se pitala gdje je granica između gostoprimstva i naivnosti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor na pitanje: dokle ide majčina dobrota, a gdje počinje gubitak dostojanstva?
Moje ime je Lejla i nikada nisam mislila da će rođenje mojih blizanaca izazvati toliko pitanja, sumnji i podjela u mojoj porodici. Suprug Adnan i ja smo godinama čekali na djecu, a kad su napokon stigli, njihova različita boja kože postala je izvor šoka, ogovaranja i boli. Ova priča je o ljubavi, povjerenju i borbi protiv predrasuda u srcu Sarajeva.
Jednog jutra primila sam poziv iz bolnice koji me natjerao da se suočim s ocem kojeg nisam vidjela dvadeset godina. Dok sam hodala hladnim hodnicima, borila sam se s bijesom, tugom i pitanjem mogu li oprostiti čovjeku koji nas je napustio. Taj dan promijenio je moj pogled na ljubav, obitelj i granice oprosta.
