Moje ime je Lejla i nikada nisam mislila da će me izdaja voljene osobe toliko promijeniti. Nakon što me Emir ostavio zbog mojih nesigurnosti i promjena kroz koje sam prolazila, moj svijet se srušio. Pet godina kasnije, sudbina nas je ponovo spojila, ali ništa više nije bilo isto.
Sve je počelo jedne sparne sarajevske večeri kad mi je mama ponudila da se preselimo kod nje. Moj muž, Dario, nije mogao podnijeti pomisao da živimo pod tuđim krovom, čak ni ako je taj krov bio od moje majke. Između naše želje za samostalnošću i mamine potrebe da nas zaštiti, porodica se našla na rubu pucanja.
Moje ime je Dario i odrastao sam na rubu Sarajeva, gdje su siromaštvo i neizvjesnost bili naši svakodnevni gosti. Iako smo često spavali u hladnim sobama i borili se za svaki obrok, šah je bio moj bijeg i nada. Ova priča vodi vas kroz moje borbe, pobjede i trenutke kad sam, igrajući šah u parku, pronašao ne samo dom za svoju porodicu, nego i vjeru u ljude.
Moje ime je Dino i sa sedam godina sam saznao da imam tešku bolest. Kroz bol, strah i neizvjesnost, pronašao sam snagu u ljubavi svoje porodice i muzici. Na porodičnom okupljanju, pjesmom sam ispričao svoju priču i dotakao srca svih prisutnih.
Odrastao sam uz majku koja je radila tri posla da nas prehrani. Sada, kad sam i sam otac, radim noćnu smjenu kako bih svojoj porodici osigurao bolje sutra, ali supruga kao da ne vidi ni umor ni žrtvu. Svaka noć je borba s umorom, a svaki dan borba s nerazumijevanjem.
Nikada nisam mislila da će jedan običan put vlakom iz Sarajeva za Zagreb promijeniti cijeli moj život. Ušla sam u vagon kao obična žena, a izašla s bebom u naručju, suočena s pitanjima, strahovima i ljubavlju koju nisam znala da imam. Ovo je priča o tome kako sam postala majka na najneobičniji mogući način.
Dok sam renovirao podrum, pronašao sam zlato vrijedno milione. Umjesto sreće, otkrio sam koliko pohlepa može razoriti porodicu i prijateljstva. Na kraju sam ostao sam s pitanjem: vrijedi li bogatstvo više od ljubavi i povjerenja?
Moje ime je Mirela i cijeli moj svijet se promijenio onog dana kad sam prvi put vidjela fotografiju djevojčice iz doma u Sarajevu. Godinama sam sanjala o majčinstvu, ali život mi je stalno zatvarao vrata. Ovo je priča o borbi, nadi i ljubavi koja se rađa iz tuge.
Ovo je moja priča o borbi s vlastitim osjećajima prema kćeri i sinu, o krivnji koja me izjeda i pokušaju da pronađem ravnotežu u obitelji. Suočavam se s vlastitim slabostima, dok pokušavam biti dobra majka oboma. Možda ćete se prepoznati u mojim riječima ili mi pomoći pronaći izlaz iz ovog začaranog kruga.
Moje ime je Lejla i probudila sam se iz kome nakon dvadeset mjeseci, dok je tata svirao gitaru pored mog bolničkog kreveta. Ova priča je o borbi moje porodice, o očaju, nadi i ljubavi koja ne poznaje granice. Kroz sve to, Sarajevo je disalo sa mnom, a ja sam se vratila iz tame zahvaljujući upornosti i muzici.
Od trenutka kad sam čula mamin glas na telefonu, znala sam da će dan biti težak. Moja majka i svekrva, obje usamljene i tvrdoglave, neprestano su tražile moju pažnju, a ja sam se osjećala kao da se gušim između njihovih zahtjeva. U ovoj priči dijelim kako je to biti žena rastrgana između dvije obitelji, pokušavajući pronaći sebe dok svi drugi vuku na svoju stranu.
Moje ime je Ivana i mislila sam da ništa ne može poljuljati našu porodicu, dok nisam otkrila da je moja zaova, Sanja, lažirala trudnoću kako bi izbjegla posao i izbacivanje iz stana. Ova tajna nas je sve podijelila, a ja sam se našla između lojalnosti prema mužu i istine koju nisam mogla prešutjeti. Sada se pitam: jesmo li svi mi krivi što smo zatvarali oči pred očitim znakovima?
