Moj muž, Ivan, nakon rođenja naše kćeri Lane, rekao mi je da mu je ‘previše’ i poslao me s bebom roditeljima. Ostala sam sama, iscrpljena i slomljena, pitajući se gdje je nestala podrška koju sam očekivala. Ova priča je moj vapaj i pitanje: može li se u braku osjećati ovako usamljeno?
Godinama sam pokušavala ugoditi muževoj porodici, žrtvujući vlastite potrebe i granice. Kroz manipulacije, neprestane konflikte i osjećaj krivnje, polako sam gubila sebe. Tek kad sam dotakla dno, shvatila sam da moram izabrati sebe i svoju porodicu, makar to značilo potpuni prekid.
Sve je počelo sumnjom, a završilo potpunim kaosom. Predložila sam test očinstva svojoj svekrvi, misleći da pomažem, ali sada mi je porodica na rubu raspada. Pokušavam pronaći način da ispravim ovu grešku i vratim povjerenje koje sam izgubila.
Zovem se Ivana i osjećam se rastrgano između porodične solidarnosti i zaštite vlastite kćeri. Djeca moje zaove, Mirele, unose nemir u naš dom, a niko ne želi otvoreno govoriti o problemima. Ovo je moja borba da pronađem granicu između pomoći porodici i prava da zaštitim svoje dijete.
Jedne noći, jedan poziv promijenio je moj život. Morala sam postati majka djeci svog brata, iako nisam bila spremna ni na što slično. Ovo je priča o boli, sukobima i vječitom pitanju: može li ljubav zaliječiti ono što su drugi slomili?
Dva tjedna osjećala sam se kao stranac u vlastitom domu dok je obitelj okupirala svaki kutak za Uskrs. Borila sam se s osjećajem krivnje i potrebom da svima ugodim, dok sam istovremeno gubila sebe. Ova priča je moj put od šutnje do hrabrosti da kažem: dosta je.
Ova priča je moj lični vapaj nakon što sam izgubila brata Nikolu u tragičnom sukobu s policijom u Beogradu. Kroz bol, bes i nemoć, pokušavam pronaći smisao u nepravdi koja je zadesila moju porodicu. Ovo je moj poziv svima da se zapitamo dokle ćemo ćutati pred nepravdom.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu, gdje sam nakon udaje pokušala balansirati između ljubavi prema svojoj majci i očekivanja svoje svekrve. Nakon rođenja sina, stari konflikti i neizgovorene riječi izbijaju na površinu, a ja se osjećam kao da gubim tlo pod nogama. Na kraju, ostaje mi samo pitanje: može li se ikada zadovoljiti obje strane bez da izgubiš sebe?
Moje ime je Ljubica i ostala sam sama s unukom nakon što je moj sin Marko napustio porodicu. Suočila sam se s osudom sela, vlastitim bolom i borbom za dostojanstvo. Ovo je priča o tome kako sam pokušala sačuvati ono što je ostalo od naše obitelji.
Moje ime je Lejla i cijeli moj brak s Adnanom bio je borba za prihvaćanje u njegovoj porodici. Njegova majka, gospođa Zilha, nikada me nije voljela, ali ono što je učinila kad sam rodila našeg sina, slomilo mi je srce. Dan kad je tražila da napustim kuću s novorođenčetom bio je trenutak kad sam shvatila koliko daleko može ići porodična netrpeljivost.
Zovem se Jasmina i nakon devet kćeri, čekam deseto dijete. Dok porodica i selo očekuju sina, ja se borim sa svojim strahovima, željama i osjećajem krivice. Ovo je moja priča o potrazi za vlastitim identitetom u svijetu koji od žene traži da bude samo majka.
Nakon dvadeset godina braka, moj muž Emir traži razvod jer više ne mogu brinuti o njegovoj bolesnoj majci. Osjećam se krivom, ali i iscrpljenom, jer sam godinama žrtvovala sebe za tuđu dobrobit. Sada se pitam gdje završava dužnost, a počinje pravo na vlastiti život.
