Sjedim sama u stanu u Sarajevu, čekajući da zazvoni telefon, nadajući se glasu svog sina ili unuka. Nekad smo bili nerazdvojni, a sada me tišina guši više nego ikad. Pitam se gdje sam pogriješila i zašto je ljubav koju sam davala postala nevidljiva.
Te noći, dok je kiša neumorno udarala po prozorima našeg sarajevskog stana, otkrila sam muževu izdaju. Slomljena, ali prkosna, suočila sam se s osudom obitelji i vlastitim strahovima, tražeći snagu da iz pepela sagradim novi život. Danas se pitam: je li izdaja uvijek kraj ili tek početak nečeg većeg?
Moj otac se pojavio na mojim vratima nakon dvadeset godina odsustva, zahtijevajući da ga primim jer mu je to ‘zakonsko pravo’. U tom trenutku, cijeli moj svijet se preokrenuo, a stare rane koje sam godinama potiskivala ponovno su prokrvarile. Suočila sam se s pitanjima oprosta, odgovornosti i vlastite sreće, dok su se obiteljske tajne i neizgovorene istine počele razotkrivati.
Moje ime je Ivana i prije deset godina roditelji su me izbacili iz kuće jer sam ostala trudna. Danas, nakon godina borbe i samoće, oni se vraćaju u moj život tražeći pomoć, a ja se suočavam s vlastitim ranama i pitanjem oprosta. Ovo je priča o boli, snazi i neizbrisivim tragovima prošlosti.
Moja kćerka Lejla mi šalje novac svakog mjeseca, ali me moli da njen muž Admir to nikada ne sazna. Dok brojim novčanice i gledam u praznu kuhinju, osjećam i zahvalnost i tugu. Pitam se koliko još dugo možemo živjeti u laži i šta bi se desilo kad bi istina izašla na vidjelo.
Moja svekrva Jasna tvrdila je da nema snage pomoći s našom bebom, ali kad je njena kćerka rodila, sve se promijenilo. Osjećala sam se izdano, a moj muž Ivan prvi put je stao na moju stranu. Ovo je priča o boli, razočaranju i pitanjima koja su ostala bez odgovora.
Ovo je priča o mojoj obitelji iz Sarajeva, razorenoj ratom i osobnim sukobima. Godinama smo praznike provodili odvojeno jer majka nije mogla oprostiti ocu. Jednog dana, odlučio sam da je dosta – i krenuo sam na put pomirenja koji je promijenio sve.
Moje ime je Ivana. Ova priča vodi vas kroz moju borbu s obiteljskim raskolima, izdajom i svakodnevnim predrasudama u malom dalmatinskom mjestu. Kroz sukobe sa suprugom, svekrvom i vlastitom djecom, pokušavam sačuvati dostojanstvo i pronaći snagu za novi početak.
Ovo je priča o najtežem trenutku mog života — danu kad sam morala reći zbogom svojoj dvogodišnjoj kćeri Lejli. U bolničkoj sobi, okružena medicinskim sestrama koje su tiho pjevušile uspavanku, donijela sam odluku da doniram njene organe kako bi druga djeca dobila priliku za život. Ovo nije samo drama jedne majke, već i pitanje o granicama ljubavi, žrtve i nade.
Zovem se Dario i mjesecima sam živio dvostruki život: oženio sam se u tajnosti u Zagrebu, a roditeljima sam lagao. Teret te odluke me izjedao, pogotovo kad je istina isplivala i porodica se osjećala izdano. Ovo je priča o tome kako sam pokušao zaštititi one koje volim, a na kraju povrijedio sve.
Kao mladić iz Beograda, krajem pedesetih, svoju prvu platu sam dao majci, vjerujući da joj pomažem. Šezdeset dvije godine kasnije, pronašao sam taj novac netaknut, skriven u staroj kutiji, zajedno s pismom koje je promijenilo sve što sam znao o svojoj porodici. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i tajnama koje nas prate kroz život.
Moj sin Dario, nakon bolnog razvoda, vratio se u naš mali stan u Sarajevu. Svaki dan gledam kako se bori sa svojim demonima i osjećajem neuspjeha, dok ja pokušavam pronaći način da mu pomognem, a da ga ne ugušim svojom brigom. Ponekad se pitam jesam li ja kriva što mu život nije krenuo bolje i hoće li ikada opet biti sretan.
