Ja sam Ivana, žena koja je godinama pokušavala držati porodicu na okupu, dok su me dugovi moje svekrve i osjećaj odgovornosti prema njoj polako uništavali. Svakodnevno sam birala između toga da budem prisutna majka svom sinu Filipu i da spašavam ono što se možda više ne može spasiti. Ovo je priča o mojoj borbi, krivici i odluci koja mi je promijenila život.
Moja priča počinje jednim hladnim jutrom kad je svekrva natjerala moju kćer Luciju da služi cijeloj obitelji. Intrige, prijetnje i lažne prijave prijetile su da unište našu obitelj, ali suprug i ja smo se morali izboriti za našu sreću. Na kraju smo shvatili da ponekad ljubav znači i bolno odvajanje od onih koji bi nam trebali biti najbliži.
Jednog jesenjeg petka, otišla sam kod svoje ćerke Lejle u Sarajevo, ne sluteći da će jedan slučajno prislušani razgovor promijeniti naš odnos zauvijek. Tog vikenda sam izgubila iluzije o našem savršenom odnosu, ali sam pronašla snagu da se suočim s istinom i postavim pitanje koje me proganja: poznajemo li zaista one koje najviše volimo? Ova priča je moj pokušaj da razumijem, oprostim i nastavim dalje.
Moje ime je Ljiljana i priznajem – bila sam teška svekrva svojoj snahi Ameli. Ova priča vodi vas kroz godine napetosti, nesporazuma i tuge koje su obilježile naš zajednički život pod istim krovom, ali i kroz trenutak kada sam skupila hrabrosti da joj se iskreno ispričam. Sada, dok sjedim sama u kuhinji, pitam se: je li moguće popraviti ono što smo godinama lomili?
Jedne olujne večeri, dok sam pokušavala uspavati djecu, svekrva Milena je ušla u naš dom uplakana, noseći sa sobom teret tajni i boli. Godinama smo Marko i ja gradili našu porodicu uprkos njenom neodobravanja i borbi s neplodnošću, ali prava drama je počela tek kad su na površinu isplivale izdaje koje su prijetile da nas razore. Ovo je moja priča o pokušaju razumijevanja boli, izdaje i mogućnosti oprosta.
Sve je počelo jednim pozivom usred kišne noći, kad sam shvatila da sam za svog sina postala samo netko tko uskače kad zatreba. Kroz priču o obiteljskoj udaljenosti, razvodu i boli, pokušavam pronaći smisao u svemu što se dogodilo i pitam se gdje sam pogriješila. Moja unuka Zoja nije kriva za ništa, ali kako da zaboravim koliko sam se udaljila od vlastitog sina?
