Bilo je rano jutro, dok sam gledala kroz prozor na tmurno nebo iznad našeg malog dvorišta u okolici Slavonskog Broda, kad je mama tiho ušla u moju sobu. Zrak je bio zasićen neizgovorenim riječima i hladnom tišinom koja kao da je vrištala. Tog dana, dok su se naši glasovi lomili pod težinom srama i ljubavi, slomila su se obećanja stara generacijama.
Opterećen tuđim očekivanjima, izgubio sam sina prije nego sam ga uopće imao. Taj telefonski poziv bio je vrhunac godina šutnje, a riječi koje sam čuo zauvijek su ostale urezane u meni. Razmišljam je li novac bio vrijedan onoga što sam izgubio.
U srcu sarajevskog parka, moj sin Tarik prolazi pored mene kao da sam stranac. Dok ga gledam kako odlazi, prisjećam se svih godina borbe i odricanja, pitajući se gdje sam pogriješila. Može li majčina ljubav preživjeti tišinu vlastitog djeteta?
Moje ime je Ivana i donijela sam najtežu odluku u životu – nagovorila sam muža da prekine kontakt s vlastitom obitelji. Njihova stalna negativnost i osjećaj da im svijet nešto duguje počeli su uništavati naš brak i našu budućnost. Ovo je priča o borbi između ljubavi, lojalnosti i potrebe za zdravim životom.