Zovem se Ivan i mislio sam da sam spreman na sve izazove roditeljstva. Jedan običan telefonski poziv iz vrtića mog sina Leona srušio je sve moje iluzije i natjerao me da se suočim s istinom koju nisam želio vidjeti. Ovo je priča o tome kako smo supruga Mirela i ja otkrili da naše dijete trpi nasilje, i kako nas je ta spoznaja zauvijek promijenila.
Nikada nisam mislila da ću doći do trenutka kad ću svom sinu reći da mora otići iz kuće. Tri godine sam gledala kako se moj dom pretvara u tuđi stan, a ja u stranca u vlastitoj kuhinji. Danas, dok sjedim sama za stolom, pitam se jesam li bila previše stroga ili sam napokon napravila ono što je trebalo.
Moje ime je Dario i danas stojim pred vratima stana svoje majke, držeći sina u naručju, dok mi ona hladno govori da nemam više što tražiti pod njezinim krovom. Ovo je priča o borbi za očinstvo, o obiteljskim sukobima, izdaji i snazi ljubavi prema djetetu. Sve što sam imao, izgubio sam u jednom danu, ali nisam spreman odustati od svog sina, bez obzira na cijenu.
Te noći kad me muž izbacio iz stana, shvatila sam da više ne mogu živjeti u strahu i poniženju. Ovo je moja priča o borbi protiv obiteljskog nasilja, o tišini koja guši i o hrabrosti da izaberem sebe, iako su svi oko mene govorili da šutim i trpim. Danas znam da ponekad moraš pasti na samo dno da bi pronašao snagu za novi početak.
Moje ime je Mirela i već mjesecima bježim na posao, ne zato što volim svoj posao, nego zato što ne mogu više podnijeti svog muža. Svaki dan je borba između obaveza, umora i osjećaja da sam zarobljena u vlastitom domu. Sve kulminira jednim dramatičnim sukobom, nakon kojeg se pitam ima li smisla nastaviti ovako živjeti.
Sjedim na rubu kreveta, držeći papir s dijagnozom mog sina Marka, razapeta između straha i ljubavi. Bojim se reći istinu mužu Petru, jer ne znam hoće li nas napustiti kad sazna da naš sin ima razvojne poteškoće. Svaki dan borim se s tišinom, osjećajem krivnje i pitanjem što je ispravno za moju obitelj.
Moje ime je Dario i nikada neću zaboraviti dan kad je moj mlađi brat Ivan odlučio prodati svoju najdražu igračku kako bi pomogao našoj obitelji. Taj trenutak zauvijek je promijenio način na koji gledam na ljubav, odricanje i ono što znači biti obitelj. Ova priča je o hrabrosti, boli i nadi koja se rađa kad misliš da je sve izgubljeno.
Zovem se Ana, imam 29 godina i suočavam se s najtežom odlukom u životu. Moj suprug Damir ima sina iz prvog braka, Ivana, i sada želi da Ivan živi s nama. Osjećam se rastrgano između ljubavi prema Damiru i vlastitih strahova, dok se pitam hoću li ikada moći prihvatiti dijete koje nije moje.
Odrasla sam u sarajevskom naselju, gdje je glad bila nevidljiva, ali uvijek prisutna. Moja susjeda Lejla svakodnevno je dolazila po komad kruha, dok su odrasli šutjeli i okretali glavu. Danas se pitam jesmo li svi mi, svojim tišinama, doprinijeli njenoj sudbini.
Godinama sam šutjela o Davorovim prevarama, vjerujući da je mir u kući važniji od moje sreće. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i otkrila ko mi je zaista prijatelj, a ko samo prolazni gost u mom životu. Danas znam da ne smijem žrtvovati sebe zbog tuđih pogrešaka.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam se izgubila u braku s čovjekom kojeg sam nekada voljela više od svega. Damirova ravnodušnost i povlačenje pretvorili su naš dom u hladno mjesto, a mene u sjenu žene kakva sam bila. Kroz svakodnevne borbe, pokušaje i neuspjehe, naučila sam koliko je teško boriti se za ljubav kad si jedini koji se bori.
Moj život se okrenuo naglavačke otkad je moj svekar, gospodin Stjepan, počeo dolaziti kod nas gotovo svaki dan. Njegova navika da isprazni frižider i ostavi nas bez hrane postala je izvor stalnih svađa između mene i supruga. Pokušavam pronaći način kako da zaštitim svoj dom, ali i sačuvam obitelj na okupu.
