Zovem se Ana, imam 29 godina i suočavam se s najtežom odlukom u životu. Moj suprug Damir ima sina iz prvog braka, Ivana, i sada želi da Ivan živi s nama. Osjećam se rastrgano između ljubavi prema Damiru i vlastitih strahova, dok se pitam hoću li ikada moći prihvatiti dijete koje nije moje.
Odrasla sam u sarajevskom naselju, gdje je glad bila nevidljiva, ali uvijek prisutna. Moja susjeda Lejla svakodnevno je dolazila po komad kruha, dok su odrasli šutjeli i okretali glavu. Danas se pitam jesmo li svi mi, svojim tišinama, doprinijeli njenoj sudbini.
Godinama sam šutjela o Davorovim prevarama, vjerujući da je mir u kući važniji od moje sreće. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i otkrila ko mi je zaista prijatelj, a ko samo prolazni gost u mom životu. Danas znam da ne smijem žrtvovati sebe zbog tuđih pogrešaka.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam se izgubila u braku s čovjekom kojeg sam nekada voljela više od svega. Damirova ravnodušnost i povlačenje pretvorili su naš dom u hladno mjesto, a mene u sjenu žene kakva sam bila. Kroz svakodnevne borbe, pokušaje i neuspjehe, naučila sam koliko je teško boriti se za ljubav kad si jedini koji se bori.
Moj život se okrenuo naglavačke otkad je moj svekar, gospodin Stjepan, počeo dolaziti kod nas gotovo svaki dan. Njegova navika da isprazni frižider i ostavi nas bez hrane postala je izvor stalnih svađa između mene i supruga. Pokušavam pronaći način kako da zaštitim svoj dom, ali i sačuvam obitelj na okupu.
Moj muž Dario mi je, nakon deset godina braka, zatražio da mu vratim novac koji je potrošio na naše zajedničke troškove. Osjećala sam se izdano, posramljeno i potpuno izgubljeno, jer sam godinama žrtvovala karijeru zbog naše porodice. Ovo je priča o tome kako sam pokušala sačuvati dostojanstvo i porodicu dok su se naši temelji rušili pred očima.
