Zovem se Marijana i prošlogodišnja Badnja večer kod muževe porodice pretvorila se u noćnu moru. Ove godine, kad je svekrva opet očekivala da sve pripremim sama, odlučila sam prvi put reći NE. Ovo je priča o obiteljskim pritiscima, granicama i mojoj borbi da budem viđena i poštovana.
Zovem se Jasmina i nakon devet kćeri, čekam deseto dijete. Dok porodica i selo očekuju sina, ja se borim sa svojim strahovima, željama i osjećajem krivice. Ovo je moja priča o potrazi za vlastitim identitetom u svijetu koji od žene traži da bude samo majka.
Jednog prosinačkog jutra shvatila sam da se o imenu mog nerođenog sina odlučuje bez mene. Godinama sam šutjela pred svekrvom i mužem, ali sada sam morala pronaći snagu da se izborim za svoje pravo. Ovo je priča o tome kako sam, usprkos pritiscima, postala majka na svoj način.
Od malena sam osjećala pritisak da budem savršena kćerka, pogotovo zbog majčinih očekivanja. Jedan razgovor s profesoricom u srednjoj školi zauvijek mi je promijenio pogled na sebe i svijet oko mene. Ovo je priča o borbi protiv tuđih očekivanja i pronalasku vlastite vrijednosti u tradicionalnoj bosanskoj obitelji.
Od trenutka kad je otac preminuo, moj život se pretvorio u borbu između vlastitih osjećaja i zahtjeva obitelji. Švagorica Sanja traži da joj dam stan koji sam naslijedila, a majka me svakodnevno pritišće da popustim. U ovoj priči opisujem kako sam pronašla snagu reći ‘ne’ i sačuvati uspomenu na oca, ali i samu sebe.
Probudio me miris vlastitog straha dok sam u zoru pekla palačinke za svog zaručnika. Njegova obitelj je uvijek tražila više, a ja sam se osjećala kao sjena same sebe. Ovo je priča o tome kako sam skupila hrabrost i pobjegla iz života koji nije bio moj.
