Nakon više od trideset godina vraćam se u rodni grad, noseći sa sobom teret neizgovorenih riječi i propuštenih prilika. Susret s Edinom, muškarcem koji me jednom davno ostavio da čekam na klupi u parku, budi stare rane i otvara vrata za iskren razgovor o prošlosti. U tom susretu, između sjećanja i sadašnjosti, pokušavam pronaći oprost – i za njega, i za sebe.