Moje ime je Ivana i prije šest mjeseci moj život se okrenuo naglavačke kada se moja svekrva, gospođa Ljubica, uselila u naš stan na Trešnjevci. Svakodnevne svađe, manipulacije i osjećaj da više nisam gospodarica vlastitog doma doveli su do toga da se moj brak s Damirom počeo raspadati. Ovo je priča o borbi za vlastiti mir, o granicama koje ponekad ne znamo postaviti i o tome koliko dugo čovjek može izdržati prije nego što pukne.
Od trenutka kad sam čula mamin glas na telefonu, znala sam da će dan biti težak. Moja majka i svekrva, obje usamljene i tvrdoglave, neprestano su tražile moju pažnju, a ja sam se osjećala kao da se gušim između njihovih zahtjeva. U ovoj priči dijelim kako je to biti žena rastrgana između dvije obitelji, pokušavajući pronaći sebe dok svi drugi vuku na svoju stranu.
Moje ime je Ivana i već deset godina živim s majkom u malom stanu u Novom Zagrebu. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, odgovornosti i vlastite nemoći dok gledam kako majka polako gubi snagu, a ja svoje snove. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pitanje – gdje prestaje dužnost, a počinje moj život?
Svaki dan sa svekrvom bio je borba za vlastiti mir i identitet. Njezina stroga pravila i hladna distanca natjerali su me da preispitam tko sam i što želim. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći sebe u svijetu gdje se svaka greška skupo plaća.
Nikada nisam mislila da će običan dolazak moje svekrve promijeniti moj pogled na obitelj i sebe samu. Tog dana, dok je stajala pred vratima s torbom punom hrane i očekivanja, morala sam odlučiti hoću li opet šutjeti ili napokon reći što osjećam. Ovo je priča o granicama, ljubavi i boli u jednoj bosansko-hrvatskoj obitelji.
