U trenutku kad mi je otac, prepun brige u očima, rekao: “Ne igraj se vatrom, Lejla, posao u banci je zlata vrijedan u ovim vremenima”, sve u meni povikalo je na nepravdu. Bila sam rastrgana između dugogodišnjih obiteljskih očekivanja i moje duboke želje da se napokon bavim onim što volim – pisanjem. Svaka nervozna kavica s mamom, svaki užurbani pogled u tramvaju dok svi zure u svoje telefone, podsjećao me na to kako malo hrabrosti treba za promjenu, ali kako ona zna sve rastrgati oko tebe.