Ovo je priča o tri žene – Ani, Lejli i Marini – koje se bore sa svojim samopouzdanjem u društvu koje ih često gura u sjenu. Kroz njihove svakodnevne borbe, obiteljske konflikte i unutarnje dileme, otkrivam koliko je teško pronaći vlastitu vrijednost kad te okolina neprestano procjenjuje. Ova priča nije bajka, već iskren prikaz stvarnosti mnogih žena u Hrvatskoj i Bosni.
Svake večeri gledam Damira kako mršti nos na moju večeru, dok kod njegove mame pojede sve bez riječi. Osjećam se izgubljeno između želje da budem dobra supruga i sve dublje nesigurnosti. Pitam se: je li problem u meni, u njemu, ili je ovo samo odraz nečeg puno dubljeg među nama?
Moje ime je Ljiljana Kovačević. U ovoj priči otkrivam kako sam na pragu sedamdesete shvatila da sam cijeli život posvetila drugima, a svoje snove ostavila po strani. Kroz obiteljske sukobe, neostvarene želje i potragu za vlastitim identitetom, pitam se: je li ikada prekasno za novi početak?
Od malena sam osjećala pritisak da budem savršena kćerka, pogotovo zbog majčinih očekivanja. Jedan razgovor s profesoricom u srednjoj školi zauvijek mi je promijenio pogled na sebe i svijet oko mene. Ovo je priča o borbi protiv tuđih očekivanja i pronalasku vlastite vrijednosti u tradicionalnoj bosanskoj obitelji.
Na prvom spoju s Ivanom, suočila sam se s vlastitim očekivanjima, obiteljskim pritiscima i modernim pravilima ljubavi. Kroz neugodan trenutak na blagajni, počela sam preispitivati tko sam i što zapravo želim. Na kraju sam shvatila da je najveća borba ona koju vodim sama sa sobom.
Sve je počelo jedne kišne večeri kad mi je Lejla rekla da odlazi. Slomljen, okrenuo sam se hrani, ali sam na kraju pronašao snagu da promijenim svoj život. Danas, nakon što sam izgubio 100 kilograma, pitam se: je li sreća zaista u onome što drugi vide ili u onome što sami osjećamo?
Moje ime je Ivana i ovo je priča o ljetu koje je trebalo biti bijeg od svakodnevnog stresa u Sarajevu, a pretvorilo se u borbu za vlastite granice. Umjesto mira na Plivskom jezeru, suprug Dario i ja upali smo u vrtlog porodičnih očekivanja, manipulacija i starih rana. Tek kad sam skupila snagu reći ‘ne’, pronašla sam sebe i spasila naš brak.
Na rođendanskoj večeri moje sestre, moj izbor haljine postaje izvor porodične drame. Komentari muških članova porodice duboko me pogađaju i tjeraju me da preispitam vlastitu vrijednost i odnos prema tradiciji. To veče zauvijek mijenja moj pogled na sebe i na ono što znači biti prihvaćen.
Zovem se Ivana i ovo je priča o ljetu koje je trebalo biti mirno, ali se pretvorilo u borbu za vlastite granice. Sa suprugom Dinom pobjegla sam iz Zagreba u malu kuću na jezeru u Gorskom kotaru, ali nas je ubrzo preplavio val rodbine, prijatelja i starih rana. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, spasila sam sebe i svoj brak.
Dok sam pakirala kofere, osjećala sam kako mi dom postaje stran. Uspon u karijeri dao mi je snagu, ali me udaljio od supruga. Ovo je priča o tome kako sam pokušala spasiti brak kroz vlastiti uspjeh, ali sam na kraju ostala sama s pitanjem je li vrijedilo.
Od prvog dana majčinstva osjećala sam kako napetost raste u mom domu. Moja svekrva, Marija, nije prestajala zvati mog muža, Damira, i tražiti da je posjećuje, dok sam se ja borila s nesanicom i usamljenošću. Ovo je priča o tihim ratovima među generacijama, boli nerazumijevanja i snazi da ostaneš vjeran sebi.
Prije dvije godine moj svijet se srušio kad je Dario, moj muž s kojim sam provela više od dvadeset godina, otišao s mlađom ženom. Ostala sam sama s odraslim sinom, dugovima i osjećajem izdaje, ali to nije kraj moje priče. Danas znam da ponekad moraš izgubiti sve da bi pronašao sebe.
