Moje ime je Vesna i imam dvije kćeri, Anu i Lejlu, koje su cijeli život bile suparnice više nego sestre. Njihova tiha borba sada se prenijela na njihove sinove, a ja, kao majka i baka, osjećam se bespomoćno dok gledam kako se obiteljske rane produbljuju. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za pomirenje.
Cijeli život sam provela u sjeni svoje starije sestre, noseći teret očekivanja i neprestanih usporedbi. Svaka moja odluka bila je pod povećalom, a majčina ljubav uvijek je imala uvjet. Danas, nakon dvadeset godina, pitam se gdje sam ja u toj priči i jesam li ikada imala pravo biti samo – ja.
Moja priča počinje u trenutku kada shvatim da se majka mijenja, a naša porodica polako puca pod teretom neizgovorenih riječi i starih rana. Kroz godine borbe s bolešću, siromaštvom i porodičnim nesuglasicama, pokušavam pronaći smisao i oprostiti sebi što nisam uvijek bila dovoljno jaka. Ova ispovijest je moj pokušaj da razumijem gdje smo pogriješili i da li je moguće ponovo pronaći put do onih koje najviše volimo.
