Zovem se Marija i cijeli život sam vjerovala da je obitelj svetinja. Ali otkad je moj sin Ivan oženio Anu, sve se promijenilo. Sada stojim pred ruševinama našeg odnosa i pitam se gdje sam pogriješila.
Moj brat Ivan prvi put je odlučio organizirati Badnjak kod sebe, ali njegova supruga Sanja bila je protiv toga. Napetost se osjećala u zraku od samog početka, a ono što se dogodilo za stolom zauvijek je promijenilo našu obitelj. Sada se pitam može li se ikada popraviti ono što je tada puklo među nama.
Sve je počelo jednim običnim ručkom kod muževljeve porodice, ali ono što se tamo dogodilo zauvijek je promijenilo naš odnos s njima. Osjetila sam poniženje i izdaju od ljudi koje sam smatrala najbližima. Sada se pitam – gdje su granice koje ne smijemo dopustiti da drugi prijeđu, čak i kad su u pitanju naši najbliži?
Na kišno poslijepodne, suočavam se s teškim riječima svoje snahe. Dok se borim sa vlastitim željama i očekivanjima obitelji, osjećam se rastrgano između odanosti i potrebe da sačuvam sebe. Pitam se mogu li biti dobra baka, a da pritom ne izgubim ono što jesam.
Moje ime je Ivana i već dvadeset pet godina živim u Zagrebu, daleko od rodnog sela kraj Dervente. Nakon što sam doživjela poniženje od strane snahe Zoje, koja mi je predložila da prodam stan i vratim se na selo ‘zbog obitelji’, u meni se probudila stara rana – osjećaj da nikad nisam pripadala ni tamo ni ovdje. Kad mi je brat Stjepan došao na vrata s košarom jabuka, morala sam odlučiti: oprostiti i pokušati razumjeti ili zauvijek prekinuti veze s prošlošću.
