Moje ime je Lejla i još uvijek osjećam težinu dana kad sam izgubila majku, a otac mi je doveo novu ženu u naš dom. Kroz godine tuge, nesporazuma i obiteljskih sukoba, tražila sam svoje mjesto i smisao, boreći se s osjećajem usamljenosti i neprihvaćenosti. Ovo je priča o mom putu kroz bol, oprost i pronalazak istinske sreće.
Godinama živim u sjeni očekivanja svojih svekra i svekrve, koji mog muža vide samo kao izvor novca. Svaka naša nada za samostalnim životom ruši se pod pritiskom njihovih zahtjeva. Ovo je priča o borbi između dužnosti prema porodici i vlastitih granica, o tome koliko boli kad ljubav postane teret.
Već tri godine živim s mužem i njegovim roditeljima u njihovoj kući na rubu Zagreba. Svaki dan borim se za privatnost, poštovanje i vlastite granice, osjećajući kako polako gubim sebe. Ponekad se pitam ima li nade za sreću u ovakvom suživotu ili sam osuđena na vječni kompromis.
Moj sin Dario, nakon bolnog razvoda, vratio se u naš mali stan u Sarajevu. Svaki dan gledam kako se bori sa svojim demonima i osjećajem neuspjeha, dok ja pokušavam pronaći način da mu pomognem, a da ga ne ugušim svojom brigom. Ponekad se pitam jesam li ja kriva što mu život nije krenuo bolje i hoće li ikada opet biti sretan.
Našla sam se zarobljena između dvije ljubavi, rastrgana između osjećaja prema Emiru i sigurnosti koju mi je pružao Ivan. U najtežim trenucima, vjera i molitva bile su mi jedini oslonac, a kroz suze i sumnje pronašla sam put do istinske sreće. Ovo je moja priča o iskušenju, oprostu i snazi Božje ljubavi.
