Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedna odluka moje svekrve uništiti naš miran život. Nakon što nas je prisilila da napustimo naš stan i preselimo se kod nje u skučen stan, svaki dan je postao borba za dostojanstvo i očuvanje obitelji. Pitanje koje me proganja: može li se dom ikada vratiti kad ti ga netko oduzme?
Moja baka mi je zaprijetila da neće naći mir dok ne podijelim svoj stan s bratom. U početku sam mislio da se šali, ali ubrzo sam shvatio koliko je ozbiljna. Ova priča vodi vas kroz obiteljsku dramu, sukobe i neizgovorene istine koje su godinama tinjale ispod površine.
Moje ime je Valentina i nikad nisam mislila da će dom koji mi je otac dao postati izvor tolikih suza i nesanica. U želji da mi olakša život, otac mi je ponudio stan bez najamnine, ali uz pravila koja su me gušila i udaljila od svega što sam smatrala svojim. Ova priča je o tome kako dobra namjera može postati teret, i kako sam naučila što znači imati dom – i po koju cijenu.
Sve je počelo kad je Neveah, vlasnica stana u kojem smo živjeli, počela dolaziti bez najave. Osjećala sam se kao gost u vlastitom domu, a svaki njezin komentar bio je kao ubod igle. Na obiteljskom ručku, svekrva je predložila da se preselimo u njezin prazan stan, što je otvorilo Pandorinu kutiju starih rana i novih dilema.
Oduvijek sam bila snažna žena, ali nakon smrti muža ostala sam sama u velikom stanu. Kada mi je kćerka predložila da se preselim u garsonjeru kako bi izdala moj stan, osjećala sam se izdano i suvišno. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim sukobima i traženju vlastitog mjesta.
Jednog jutra, dok sam još bila u pidžami, roditelji su mi rekli da moram napustiti stan jer ga prodaju i sele u Njemačku. Osjećala sam se izdano, izgubljeno i prevareno, ali sam kroz suze i bijes pokušavala pronaći snagu za oprost. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s obiteljskim konfliktima, predrasudama i vlastitim strahovima, tražeći novi početak u Zagrebu.
Moje ime je Ivana. Udala sam se za Darija, sina imućnih roditelja iz Zagreba, dok sam ja odrasla u malom stanu u Novom Travniku. Naša borba za vlastiti dom otkrila je duboke rane, obiteljske tajne i pitanje: što znači biti prava obitelj?
Svekrva mi je dala mjesec dana da napustim stan, a muž Marko nije rekao ni riječ. Osjećala sam se izdano i sama, ali sam kroz suze i borbu morala pronaći snagu za novi početak. Ovo je priča o granicama, obitelji i traženju vlastitog mjesta pod suncem.
Moja baka je uvijek bila stub naše obitelji, ali kad mi je naredila da svog brata pustim u svoj stan, moj svijet se preokrenuo. Brat i ja smo potpune suprotnosti, a zajednički život otkrio je stare rane i nove izdaje. Sad se pitam: jesam li ja sebična ili je obitelj ponekad teret koji ne možemo nositi?
Pišem ovo pismo jer više ne znam kome da se obratim. Majka mi je prepustila nasljedstvo svojoj sestri, a ja sam ostala bez doma i sigurnosti, boreći se s osjećajem izdaje i odgovornosti prema vlastitoj obitelji. Trebam savjet kako dalje, jer svaki dan osjećam da gubim tlo pod nogama.
Moja sestra Ana se udala, a naš mali stan postao je utočište za baku Nadu. Dok pokušavam izgraditi svoj život s Ivanom, osjećam kako se obiteljske dužnosti i ljubav prema baki sudaraju s mojim snovima i slobodom. Svaki dan je borba između zahvalnosti i osjećaja da smo svi zarobljeni u tuđim očekivanjima.
Moj život se preokrenuo kad je tata odbio prodati kuću, a brat odbio živjeti s njim. Ostala sam između dvije vatre, pokušavajući sačuvati obitelj i vlastiti brak. Svaka odluka koju donesem čini se kao izdaja nekoga koga volim.
