Moja majka, Sofija, uselila se kod mene i moje porodice nakon mnogo nagovaranja. Iako sam vjerovala da će nam svima biti lakše i ljepše, ubrzo su počele isplivavati stare rane, nerazumijevanje i svakodnevne trzavice. Ovo je priča o tome kako su tri generacije pod jednim krovom morale naučiti praštati, slušati i voljeti na novi način.
Sve je počelo jednim pozivom majci, kad sam shvatila da baka više ne može sama. Majčin odgovor me presjekao: ‘Baka ti je ostavila kuću, sad je red na tebe da se brineš o njoj.’ Od tog trenutka moj život se okrenuo naglavačke, a borba između dužnosti, ljubavi i vlastitih granica postala je svakodnevica.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, kao samohrana majka, morala birati između dobrobiti svoje kćeri i brige za starog očuha. Svakodnevno sam se borila s osjećajem krivnje, tugom i nemoći dok sam gledala kako se naš život raspada pod pritiskom odluka koje nitko ne želi donositi. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i pitanjima na koja nema lakih odgovora.
Moja sestra Sanja je cijeli život žrtvovala za svoju djecu, a kad joj je zdravlje počelo propadati, ostala je sama. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu nemoć i tugu dok gledam kako se žrtva i ljubav ne uzvraćaju. Pitam se gdje smo pogriješili kao društvo i obitelj.
Moje ime je Alisa i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da baka nije jela tri dana. Ta rečenica me proganja, jer sam pristala čuvati baku dok je brat otišao na more, iako sam znala da nemam vremena ni za sebe. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo kao obitelj pogriješili i zašto su stariji često prepušteni sami sebi.
Godinama sam živjela sama, zaboravljena od vlastite djece. Tek kad sam spomenula da ću kuću ostaviti nećakinji, svi su se odjednom pojavili, puni lažne brige. Sada se pitam vrijedi li išta majčina ljubav kad je imovina jedino što ih zanima.
Moje ime je Ljiljana i nakon što sam cijeli život posvetila svojoj djeci, sada sjedim sama u stanu u Sarajevu, osjećajući se zaboravljeno i izdano. Nakon godina žrtvovanja, odlučila sam im postaviti ultimatum, ali sada se pitam jesam li pogriješila. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i savjetom.
Ostala sam sama nakon smrti muža, a moja djeca, Ivana i Dario, ne žele da živim s njima. Kroz bolne razgovore, tišinu i vlastite sumnje, pokušavam pronaći smisao i dostojanstvo u godinama kada mi je najpotrebnije. Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razumijevanje među generacijama.
Moje ime je Ljubica i danas sam slučajno čula razgovor koji mi je slomio srce. Moja kćerka i unuka raspravljale su o tome treba li me smjestiti u dom za starije, iako sam tek započela novi život u svom stanu u Zagrebu. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesporazumima i snazi ljubavi koja nas veže, čak i kad nas boli.
Na dan kad sam mamu morao odvesti u dom, osjećao sam se kao izdajnik. Među njezinim stvarima pronašao sam pisma koja su promijenila sve što sam mislio o našem odnosu. Suočen s prošlošću i neizvjesnom budućnošću, shvatio sam koliko je teško biti roditelj vlastitom roditelju.
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala reći svom očuhu Ivanu da više ne može ostati sam u staroj kući na kraju sela. Kao samohrana majka male Lejle, rastrgana sam između brige za dijete i odgovornosti prema čovjeku koji me odgojio. Ova priča je o boli, otporu, ali i o pronalasku novog smisla zajedništva.
Sve je počelo jednim pozivom moje sestre Ivane, koja me zamolila da preuzmem brigu o našem didi Ivi jer ona više nije mogla sama. Isprva sam bila puna otpora, ali kroz zajedničke dane i vrtlarenje, pronašli smo izgubljenu bliskost i smisao. Ova priča je o obitelji, žrtvi i neočekivanoj sreći koja se rodi kad najmanje očekuješ.
