Jedne večeri moj muž Dario je odlučio da ćemo mjesec dana jesti samo kruh i margarin. Od tog trenutka naš dom je ispunila napetost i tišina, a ja sam se borila da zaštitim djecu i ne izgubim samu sebe. Ovo je priča o tome kako ekstremna štednja može postati zatvor i kako sam pokušala vratiti svoj glas.
Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam ušla u stan svoje svekrve i zatekla djecu kako sjede za stolom, gledajući u tanjure na kojima je bilo samo nekoliko kriški starog kruha i malo čaja. Taj prizor me slomio i natjerao da preispitam sve što sam mislila o obitelji, štednji i granicama. Ova priča je o boli, sukobima i lekcijama koje ostaju zauvijek.
Jedne večeri, dok je kiša lupala po prozoru, moj muž Ivan je objavio da ćemo od sutra jesti samo tjesteninu i grah. Naša djeca, Ana i Filip, gledali su me očima punim straha i neizvjesnosti. Ovo je priča o tome kako nas je štednja gotovo uništila, kako sam se borila za glas u tišini i što znači biti majka kad svaki razgovor prijeti da razbije obitelj.
