Moje ime je Lejla i cijeli moj brak s Adnanom bio je borba za prihvaćanje u njegovoj porodici. Njegova majka, gospođa Zilha, nikada me nije voljela, ali ono što je učinila kad sam rodila našeg sina, slomilo mi je srce. Dan kad je tražila da napustim kuću s novorođenčetom bio je trenutak kad sam shvatila koliko daleko može ići porodična netrpeljivost.
Nakon rođenja sina, moja svekrva Ljubica odlučila je preuzeti kontrolu nad našim životima. Svakodnevno se borim između ljubavi prema mužu Dariju i želje da zaštitim svoju obitelj od njezine pretjerane prisutnosti. Suze, svađe i osjećaj nemoći tjeraju me da se zapitam gdje je granica između poštovanja prema roditeljima i prava na vlastiti mir.
Jedne kišne večeri, dok sam spremala večeru za porodicu, na vratima se pojavila moja svekrva, uplakana i slomljena. Njene riječi su razotkrile tajnu koja je uništila našu porodicu i povjerenje koje smo godinama gradili. Sada se pitam, može li se ikada oprostiti i krenuti ispočetka nakon što istina izađe na vidjelo.
Jedna poruka od mojih roditelja promijenila je sve: nisu htjeli vidjeti svog unuka. U ovoj priči dijelim kako se moja obitelj raspala, koliko je boljelo odbijanje i kako sam pokušao ponovno pronaći put do svojih roditelja. Možemo li oprostiti i krenuti ispočetka kad naša ljubav naiđe na zidove?
Jedne kišne večeri, moja svekrva Jasna mi je otkrila tajnu koja je zauvijek promijenila naš odnos i moju sliku o obitelji. Suočena s njezinim suzama i vlastitim strahovima, morala sam odlučiti hoću li čuvati tu tajnu ili riskirati mir u obitelji. Ovo je priča o povjerenju, boli i hrabrosti da oprostimo.
Sjedile smo na kauču, moja kćerka Lana i ja, i plakale. U samo dva dana, nju je ostavio dečko, a mene muž nakon dvadeset godina braka – oboje preko poruka. U toj tišini, između suza i šutnje, počele smo otkrivati koliko smo zapravo slične i koliko boli može stati u jedno malo zagrebačko predvečerje.
