Zovem se Jasmina i nakon devet kćeri, čekam deseto dijete. Dok porodica i selo očekuju sina, ja se borim sa svojim strahovima, željama i osjećajem krivice. Ovo je moja priča o potrazi za vlastitim identitetom u svijetu koji od žene traži da bude samo majka.
Moja svakodnevica je borba između tradicije koju nameće svekrva i moje želje da zaštitim vlastitu kćer. Osjećam se zarobljeno između osjećaja krivnje i potrebe da se suprotstavim nepravdi u našoj podijeljenoj obitelji. Pitanje je: može li majka istinski zaštititi svoje dijete kad je obitelj razjedinjena iznutra?
Ja sam Jasmina i ovo je priča o tome kako sam pokušala organizirati savršenu rođendansku večeru za muža, suočavajući se s očekivanjima njegove porodice i vlastitim nesigurnostima. Između tradicije, stresa i želje da sve bude savršeno, naučila sam koliko je važno postaviti granice i biti iskren prema sebi. Ova priča je za sve koji su se ikada osjećali izgubljeno između tuđih očekivanja i vlastitih potreba.
Zovem se Ivana i godinama sam bila nevidljiva u vlastitoj kući, pogotovo na rođendanima svog muža. Ove godine sam odlučila prekinuti tu šutnju i izboriti se za sebe, ali posljedice su bile bolne i natjerale su me da preispitam sve što sam do tada znala o obitelji i ljubavi. Je li vrijedno žrtvovati sebe zbog tuđih očekivanja i tradicije?
Jednog običnog jutra, dok sam s mužem Ivanom pripremala doručak, sve se preokrenulo kad je njegova majka, gospođa Marija, nenajavljeno ušla u stan. Taj trenutak zauvijek mi je ostao urezan u sjećanje jer sam tada prvi put osjetila težinu očekivanja i predrasuda koje su visile nad našim brakom. Ovo je priča o tome kako sam, rastrgana između ljubavi prema Ivanu i poštovanja prema tradiciji, pokušala pronaći svoje mjesto između dvije generacije.
Nedjeljni ručak kod svekrve pretvorio se u poprište boli kad sam shvatila da moja kćerka nije ni primijećena, dok je sin bio obasut pažnjom. Ta nepravda, koja se godinama ponavlja, natjerala me da preispitam sve što sam do sada šutjela. Sada stojim pred izborom: boriti se za svoju djecu ili zauvijek izgubiti mir u obitelji.
Prije deset godina, moja svekrva je zatekla mog muža kako mi priprema doručak. Taj trenutak pokrenuo je lavinu nesporazuma, obiteljskih sukoba i preispitivanja tradicionalnih vrijednosti. Danas, nakon svega, pitam se jesmo li zaista naučili što znači biti obitelj.
Probudio me miris vlastitog straha dok sam u zoru pekla palačinke za svog zaručnika. Njegova obitelj je uvijek tražila više, a ja sam se osjećala kao sjena same sebe. Ovo je priča o tome kako sam skupila hrabrost i pobjegla iz života koji nije bio moj.
Sve je počelo jednim običnim popodnevnim čajem, ali riječi moje svekrve promijenile su tok mog braka i odnosa u obitelji. Borila sam se između ljubavi prema mužu i vlastitih uvjerenja, dok su nas tradicija i očekivanja gurali u sukobe. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u svijetu gdje se još uvijek očekuje da žena nosi sve na svojim leđima.
Moj suprug Ivan stalno uspoređuje moje kuhanje s kuhanjem naše prijateljice Lejle, što u meni budi osjećaj nesigurnosti i ljutnje. Kroz svakodnevne borbe, pokušavam pronaći ravnotežu između vlastitih ambicija, obiteljskih očekivanja i tradicionalnih vrijednosti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje završava kompromis, a počinje gubitak sebe.
