Jedne večeri, dok se umor i napetost u mojoj obitelji gomilaju, dolazim do točke pucanja. Moj posao fizičkog radnika u luci Rijeka, odnos sa suprugom Anom i očekivanja moje majke Milene sudaraju se u meni. Na kraju večeri pitam se imam li uopće pravo biti umoran i slab.
Jednog dana, umorni od stalne brige za unuke, supruga i ja odlučili smo ne otvoriti vrata našoj kćeri i njezinoj djeci. Dok smo skriveni u mraku slušali njihove glasove, osjećala sam krivnju, ali i olakšanje. Ovo je moja priča o tome kako se ljubav prema obitelji može pretvoriti u iscrpljenost i zašto sam se prvi put usudio misliti na sebe.
