Zovem se Snježana i živim sama u malom stanu na Trešnjevci. Sve sam dala za svoju djecu, ali sada čekam njihov poziv ili posjet koji nikako ne dolazi. Mogu li prihvatiti usamljenost kad mi srce još uvijek čezne za obitelji?
Zovem se Marija i imam 67 godina. Ovo je priča o tome kako me vjera izvukla iz najdublje samoće, kad su me djeca zaboravila, a zidovi mog stana odzvanjali tišinom. Samo molitva i vjera, za koju nisam ni znala da je imam, dali su mi snagu da nastavim.
Moje ime je Dario i nikada neću zaboraviti dan kad sam na prepunoj ulici Zagreba odlučio pomoći nepoznatom čovjeku, dok su svi drugi samo prolazili. Ta odluka pokrenula je lavinu događaja koji su zauvijek promijenili mene, moju obitelj i sve što sam mislio da znam o ljudima. Pitam se, može li jedan čin dobrote zaista promijeniti nečiju sudbinu – ili samo otkriti ono što smo cijelo vrijeme pokušavali sakriti?
Moje ime je Marija i cijeli život sam posvetila svojoj kćeri Ivi i unuku Filipu. Otkako se Iva udala za Dinu, osjećam da sam postala strankinja u vlastitoj obitelji, suočena s hladnoćom i tišinom koju ne razumijem. Ovo je priča o mojoj borbi za ljubav i pripadnost, o boli zatvorenih vrata i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Nakon sedamdesete godine, kad sam mislila da je život iza mene, dogodila mi se ljubav koja mi je vratila osmijeh. No, ubrzo sam otkrila da čovjek kojem sam otvorila srce nosi sa sobom tajnu koja prijeti da sve uništi. Sada sjedim uz prozor, pitajući se vrijedi li ljubav baš svake žrtve.
Moj muž, Ivan, nakon rođenja naše kćeri Lane, rekao mi je da mu je ‘previše’ i poslao me s bebom roditeljima. Ostala sam sama, iscrpljena i slomljena, pitajući se gdje je nestala podrška koju sam očekivala. Ova priča je moj vapaj i pitanje: može li se u braku osjećati ovako usamljeno?
Sve je počelo jednim običnim danom i rečenicom koja mi je zauvijek promijenila život. Moj muž, Ivan, izgovorio je riječi koje su me zaboljele više nego bilo što do tada, a od tog trenutka naša obitelj je počela pucati po šavovima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da možda pronađem nekoga tko će razumjeti moju bol.
Zovem se Ljubica i cijeli život sam vjerovala da je obitelj temelj svega. Kada se moj sin Ivan oženio Anom, željela sam biti podrška, ali sam ubrzo shvatila da sam postala višak u vlastitoj kući. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još nade za nas.
Moja kćerka Mirela želi da napustim svoj stan i preselim se u malu garsonjeru, kako bi ona mogla iznajmiti moj trosobni stan i lakše preživjeti. Osjećam se izdano i nepoželjno u vlastitom domu, dok se borim između ljubavi prema porodici i potrebe za dostojanstvom. Ovo je priča o borbi starije žene za svoje mjesto pod suncem, u društvu koje često zaboravlja na one koji su ga gradili.
Zovem se Barbara. Nakon trideset godina braka, moj muž Ante me napustio bez riječi objašnjenja. Tri godine kasnije vratio se, moleći za oprost, a ja sam morala suočiti svoje strahove, usamljenost i pitanje: može li se zaista početi ispočetka?
Na obiteljskoj večeri sam pala od iscrpljenosti jer moj muž nije želio pomoći s našim novorođenčetom. Osjetila sam duboku usamljenost i poniženje, što me natjeralo da preispitam naš brak i vlastitu snagu. Ovo je moja priča o razočaranju, borbi za sebe i pitanju ima li još nade za našu obitelj.
U ovoj priči, ja sam Ivan, razvedeni muškarac iz Zagreba, koji nakon godina površnih veza upoznaje Vedranu, ženu čija samoća i prošlost bude moju znatiželju. Kroz naše susrete otkrivam slojeve boli i traume koje Vedrana nosi, suočavajući se s vlastitim strahovima i pitanjima o ljubavi i povjerenju. Ova priča istražuje kako prošlost oblikuje naše sadašnje odnose i može li se istinski iscijeliti.
