Moje ime je Ljubica i nakon 35 godina žrtvovanja za svoju obitelj, osjećam se kao stranac u vlastitoj kući. U trenutku slabosti izgovorila sam djeci riječi koje su me proganjale – zaprijetila sam da ću otići u dom za starije. Sada, dok gledam kako se naš odnos raspada, pitam se jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
U šezdesetoj godini života, nakon što sam prošla kroz gubitak muža i odrastanje djece, nisam očekivala da ću ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Sve se promijenilo jednog običnog jutra na zagrebačkoj tržnici, kad sam upoznala Mirzu, prodavača povrća iz Bosne. Ova priča je o hrabrosti da se voli kad misliš da je za to kasno, o predrasudama, obitelji i novim počecima.
Zovem se Ljiljana i cijeli život sam radila za svog sina, ali kad sam prestala financijski pomagati, nestao je iz mog života. Više od godinu dana nisam vidjela unuku, a srce mi puca od tuge i razočaranja. Pitam se gdje sam pogriješila i je li ljubav majke zaista dovoljna.
Nakon što sam preživjela srčani udar, shvatila sam da raskošna kuća ne znači ništa bez topline obitelji. Moja djeca su sve rjeđe dolazila, a svaki njihov izostanak bolio je više od svake fizičke boli. U toj tišini, pokušala sam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje smo to pogriješili.
Moj život je bio tih i predvidljiv, sve dok jednog dana nisam pristao udomiti psa. Umjesto sreće i društva, doživio sam kaos, nesporazume s obitelji i gubitak kontrole nad vlastitim životom. Ovo je priča o tome kako ljubav prema životinji može biti i blagoslov i prokletstvo.
Bio sam otac koji je vikendom sjedio sam u stanu, čekajući da netko dovede mog unuka, ali uvijek je nešto bilo važnije. Sve dok jednog dana vrata nisu zalupila jače nego inače, a ono što se dogodilo promijenilo je našu obitelj zauvijek. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i neočekivanoj nadi.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će se naša obitelj raspasti zbog ljubavi mog djeda prema susjedi. Nakon smrti bake, djed je iznenada prekinuo sve kontakte s nama i oženio ženu koju smo svi poznavali, ali nikada nismo smatrali dijelom naše obitelji. Ova priča je o izdaji, boli i pitanjima koja još uvijek nemaju odgovore.
Nisam vjerovala da nakon sedamdesete mogu ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Moj život je bio ispunjen tugom, rutinom i tišinom, sve dok nisam upoznala Izeta na klupi u parku. Ova priča je o tome kako sam, protiv svih očekivanja i predrasuda, pronašla ljubav kad sam već mislila da je za mene sve završeno.
Moja kćerka Ivana me nagovarala da se preselim kod nje i njene obitelji, uvjeravajući me da će mi biti ljepše i lakše. Pristala sam, nadajući se toplini doma i bliskosti s unukom, ali ubrzo sam shvatila da sam samo gost u njihovim životima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Ovo je priča o meni, Jasmini, ženi iz Sarajeva koja pokušava održati porodicu na okupu dok suprug Emir sve više nestaje iz našeg zajedničkog života. Svakodnevno balansiram između posla, djece i kućnih obaveza, osjećajući se sve usamljenije i nevidljivije. Kroz unutrašnje borbe, sukobe i tišinu doma, pitam se: gdje sam nestala ja?
Oduvijek sam sanjala o vlastitom vrtu, ali nisam ni slutila da će mi upravo on pomoći da ponovno pronađem put do svoje kćeri Lejle, koja me godinama izbjegavala. Kroz rad u zemlji i miris cvijeća, polako smo rušile zidove šutnje i nerazumijevanja koje su nas godinama dijelile. Danas, dok gledam svoj vrt kroz prozor, osjećam zahvalnost i pitam se: koliko nas je spremno boriti se za ljubav, čak i kad sve izgleda izgubljeno?
Zovem se Ljiljana i majka sam troje djece. Ova priča je o tome kako sam, nakon što su svi odrasli i otišli svojim putem, ostala sama u kući punoj uspomena, boreći se s osjećajem da više nisam potrebna onima koje najviše volim. Kroz sjećanja, pisma i rijetke telefonske pozive, pokušavam pronaći smisao u tišini koja je zamijenila nekadašnji smijeh.
