Zovem se Ljiljana. Nakon trideset godina braka, moj muž Ivan me napustio bez riječi objašnjenja. Tri godine kasnije, dok sam pokušavala izgraditi novi život, pojavio se na mom pragu, moleći za oprost i drugu šansu.
Gledala sam kako moj brat Ivan cijeli život žrtvuje sebe za svoju djecu, a kad mu je zdravlje počelo propadati, ostao je sam. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu krivnju, obiteljske sukobe i tražim odgovor gdje smo pogriješili. Je li ljubav i žrtva danas uopće više nešto što vrijedi?
Moje ime je Vesna i živim u Sarajevu. S godinama, odnosi s djecom i unucima postali su napeti jer su posjete rijetke i često vezane uz novac. Ovo je priča o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Zovem se Lejla i nikada nisam mislila da će obična žalba na buku iz susjednog stana pokrenuti lavinu događaja koja će me ostaviti samu, neshvaćenu i na rubu živaca. Moj život u Sarajevu pretvorio se u borbu protiv nepravde, ali i protiv vlastite nemoći. Ovo je priča o tome kako je lako izgubiti povjerenje u ljude i institucije, ali i o tome kako nada umire posljednja.
Nakon što je moj brat Dario preminuo, ostala sam sama s uspomenama i osjećajem da sam izbrisana iz vlastite obitelji. Sve što je imao pripalo je njegovoj ženi, a mene su preplavili tuga, ogorčenost i pitanja o pravoj vrijednosti obiteljskih veza. Ovo je moja priča o boli, nepravdi i traženju smisla u svijetu gdje novac često nadjača ljubav.
Moja snaha Lejla me optužila da uništavam brak s mojim jedinim sinom Damirom. U toj boli i samoći, preispitujem jesam li kao majka pogriješila što sam mu bila sve, i gdje je sada moje mjesto u njihovoj porodici koja me odbacuje. Ova priča otvara pitanja o odnosima između svekrva i snaha u Bosni i Hrvatskoj, te o težini pronalaska ravnoteže između ljubavi prema sinu i poštovanja njegove nove porodice.
Godinama sam živjela sama, zaboravljena od vlastite djece. Tek kad sam spomenula da ću kuću ostaviti nećakinji, svi su se odjednom pojavili, puni lažne brige. Sada se pitam vrijedi li išta majčina ljubav kad je imovina jedino što ih zanima.
Zovem se Ljiljana i imam šezdeset godina. Moj sin Ivan uvijek staje na stranu svoje žene, Amre, a ja se osjećam kao da sam izgubila vlastitu obitelj. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto više nisam važna u životu svog sina.
Cijeli život sam žrtvovala za svoju kćer Anu, a sada, kad više ne mogu financijski pomagati, ona mi je okrenula leđa. Već godinu dana nisam vidjela svog unuka Leona, a srce mi puca od tuge i razočaranja. Pitam se jesam li zaista bila samo bankomat u očima vlastite kćeri.
Moje ime je Ljubica. Cijeli život sam bila oslonac svojoj porodici, ali kad sam ostala sama s unukom nakon što mi je kćerka otišla u Njemačku, suočila sam se s bolnom istinom: možda sam za njega samo izvor novca. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao i ljubav u svijetu koji se promijenio.
Ovo je moja priča o tome kako sam, nakon što su me vlastita djeca odbila primiti pod svoj krov, pronašla snagu i utjehu u vjeri. Kroz suze, molitvu i samoću, naučila sam što znači oprostiti i voljeti bezuvjetno. Možda će netko prepoznati sebe u mojim riječima i pronaći nadu.
Odrasla sam u Sarajevu, odgajala petero djece, vjerujući da će ljubav biti dovoljna da nas sve drži zajedno. S godinama su se moji sinovi udaljili, a kćeri postale moj oslonac, ostavljajući me s pitanjem gdje sam pogriješila. Sada, u tišini svog stana, preispitujem prošlost i tražim odgovore u neizgovorenim riječima.
