Ova priča prati mene, Vesnu, majku dvoje odrasle djece, koja se nakon razvoda i godina žrtvovanja za obitelj našla pred zidom – bez doma, sigurnosti i podrške. Kroz emotivne sukobe s djecom i vlastite unutarnje borbe, suočavam se s pitanjem: tko pomaže roditelju kad više nije potreban? Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razgovor o usamljenosti i nepravdi koju mnogi roditelji osjećaju u Hrvatskoj i Bosni.
Moja sestra Ivana cijeli je život žrtvovala za svoju djecu, ali kad joj je dijagnosticiran rak, ostala je sama. Njena djeca, koja su joj bila sve, nisu dolazila, a ja sam jedina ostala uz nju. Ovo je priča o boli, izdaji i pitanjima koja su nam razdirala porodicu.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Nakon što sam doživio moždani udar, očekivao sam da će me netko iz obitelji dočekati kad budem otpušten iz bolnice, ali nitko nije došao. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam se trudila biti najbolja majka svojoj kćeri. Nakon što sam otišla u mirovinu i prestala joj financijski pomagati, ona je prestala dolaziti sa svojim sinom, mojim unukom. Osjećam se izdano i pitam se gdje sam pogriješila.
Moje ime je Ljubica i nakon 35 godina žrtvovanja za svoju obitelj, osjećam se kao stranac u vlastitoj kući. U trenutku slabosti izgovorila sam djeci riječi koje su me proganjale – zaprijetila sam da ću otići u dom za starije. Sada, dok gledam kako se naš odnos raspada, pitam se jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
U šezdesetoj godini života, nakon što sam prošla kroz gubitak muža i odrastanje djece, nisam očekivala da ću ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Sve se promijenilo jednog običnog jutra na zagrebačkoj tržnici, kad sam upoznala Mirzu, prodavača povrća iz Bosne. Ova priča je o hrabrosti da se voli kad misliš da je za to kasno, o predrasudama, obitelji i novim počecima.
Zovem se Ljiljana i cijeli život sam radila za svog sina, ali kad sam prestala financijski pomagati, nestao je iz mog života. Više od godinu dana nisam vidjela unuku, a srce mi puca od tuge i razočaranja. Pitam se gdje sam pogriješila i je li ljubav majke zaista dovoljna.
Nakon što sam preživjela srčani udar, shvatila sam da raskošna kuća ne znači ništa bez topline obitelji. Moja djeca su sve rjeđe dolazila, a svaki njihov izostanak bolio je više od svake fizičke boli. U toj tišini, pokušala sam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje smo to pogriješili.
Moj život je bio tih i predvidljiv, sve dok jednog dana nisam pristao udomiti psa. Umjesto sreće i društva, doživio sam kaos, nesporazume s obitelji i gubitak kontrole nad vlastitim životom. Ovo je priča o tome kako ljubav prema životinji može biti i blagoslov i prokletstvo.
Bio sam otac koji je vikendom sjedio sam u stanu, čekajući da netko dovede mog unuka, ali uvijek je nešto bilo važnije. Sve dok jednog dana vrata nisu zalupila jače nego inače, a ono što se dogodilo promijenilo je našu obitelj zauvijek. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i neočekivanoj nadi.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će se naša obitelj raspasti zbog ljubavi mog djeda prema susjedi. Nakon smrti bake, djed je iznenada prekinuo sve kontakte s nama i oženio ženu koju smo svi poznavali, ali nikada nismo smatrali dijelom naše obitelji. Ova priča je o izdaji, boli i pitanjima koja još uvijek nemaju odgovore.
Nisam vjerovala da nakon sedamdesete mogu ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Moj život je bio ispunjen tugom, rutinom i tišinom, sve dok nisam upoznala Izeta na klupi u parku. Ova priča je o tome kako sam, protiv svih očekivanja i predrasuda, pronašla ljubav kad sam već mislila da je za mene sve završeno.
