Zovem se Ivana i živim u Sarajevu. Moj muž Dario me već mjesecima uspoređuje s Lejlom, ženom svog prijatelja, zbog načina na koji kuham i vodim naš dom. Ispod površine naših svakodnevnih svađa krije se mnogo dublja bol i pitanje: zašto ono što jesam i što radim nikad nije dovoljno?
Moj muž, Dario, stalno me uspoređuje s prijateljevom ženom Sanjom, koja navodno kuha bolje i češće od mene. Dok on ne shvaća koliko mi je teško uskladiti posao, djecu i kućanske obaveze, ja se borim s osjećajem krivnje i pokušavam mu objasniti da ljubav nije samo u tanjuru. Ovo je priča o jednoj večeri kad su riječi postale teže od bilo kojeg jela.
Moje ime je Ivana i deset godina sam živjela u sjeni svekrvine hladnoće, pokušavajući zaštititi svog sina Leona od njenih oštrih riječi i stalnih usporedbi. Moj muž Dario nikada nije imao snage suprotstaviti se svojoj majci, a ja sam se osjećala kao uljez u vlastitoj obitelji. Sve je kulminiralo jedne zimske večeri, kada sam napokon morala odlučiti hoću li ostati šutjeti ili ću napokon progovoriti.
Cijeli život sam provela u sjeni svoje starije sestre, noseći teret očekivanja i neprestanih usporedbi. Svaka moja odluka bila je pod povećalom, a majčina ljubav uvijek je imala uvjet. Danas, nakon dvadeset godina, pitam se gdje sam ja u toj priči i jesam li ikada imala pravo biti samo – ja.
