Moje ime je Ivana i prije šest mjeseci moj život se okrenuo naglavačke kada se moja svekrva, gospođa Ljubica, uselila u naš stan na Trešnjevci. Svakodnevne svađe, manipulacije i osjećaj da više nisam gospodarica vlastitog doma doveli su do toga da se moj brak s Damirom počeo raspadati. Ovo je priča o borbi za vlastiti mir, o granicama koje ponekad ne znamo postaviti i o tome koliko dugo čovjek može izdržati prije nego što pukne.
Jednog kišnog utorka, supruga mi je rekla: ‘Ne mogu više, želim razvod.’ Moj svijet se srušio, a ja sam ostao sam s našim sinom, Lovrom, i beskrajnim pitanjima o tome gdje sam pogriješio. Ovo je priča o boli, borbi za dijete i traženju novog smisla u životu nakon što se obitelj raspadne.
Moja kćerka, Ana, zove me samo kad joj treba novac. Svaki put kad zazvoni telefon, nadam se da ćemo razgovarati kao nekad, ali razgovor uvijek završi na istoj temi. Osjećam se izgubljeno, pitajući se gdje je nestala ona djevojčica koju sam odgajala s toliko ljubavi.
Jedne olujne noći, dok gromovi paraju nebo iznad našeg starog stana u Sarajevu, prisjećam se kako je ljubav između mene i Dine postala samo sjećanje, a naša djeca, Lejla i Filip, sve više bježe iz kuće. Ovo je priča o tome kako sam pokušavala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji, dok su svi oko mene već odustali. Pitam se: može li se ponovno izgraditi dom tamo gdje su ostale samo ruševine?
Zovem se Ankica i nakon četrdeset godina rada kao medicinska sestra, penzija mi je donijela više tuge nego radosti. Očekivala sam da ću biti okružena obitelji, ali umjesto toga borim se s usamljenošću, financijskim brigama i osjećajem da sam postala nevidljiva vlastitoj djeci. Ovo je moja priča o tišini, čežnji i pitanjima koja me svakodnevno proganjaju.
Zovem se Dario i upravo stojim u dnevnoj sobi naše stare kuće na Trešnjevci, gledajući u oči svoju majku Anku. Moram je nagovoriti da proda kuću koja joj znači sve, dok je meni i mojoj ženi Ivani to jedina prilika za novi početak. Između nas lebdi tišina puna prošlosti, neizrečenih zamjerki i nade za bolji život.
Moje ime je Ivana i mislila sam da ljubav može pobijediti sve, dok nisam postala nevidljiva u vlastitom braku. Život sa svekrvom i suprugom u malom stanu u Zagrebu pretvorio se u svakodnevnu borbu za dostojanstvo, a odluka o kreditu bila je kap koja je prelila čašu. Ovo je moja priča o hrabrosti da napustim sve i vratim se tamo gdje sam ponovno pronašla sebe.
Zovem se Ivana i živim u Novom Zagrebu. Ovo je priča o tome kako je prijateljstvo sa susjedom, koje je trebalo biti oslonac u majčinstvu, postalo izvor nemira, nesporazuma i borbe za vlastite granice. Kroz svakodnevne sukobe i neizrečene riječi, počela sam se pitati: gdje prestaje pomoć, a počinje iskorištavanje?
Zovem se Ivana i svako jutro prije svitanja čistim ulice Zagreba. Borim se s predrasudama, umorom i vlastitom obitelji koja se srami mog posla. Ipak, vjerujem da i obična čistačica može biti ponosna na ono što radi.
Zovem se Marija Kovačević i živim u Zagrebu. Otkako se moj sin Ivan oženio s Anom, naš dom više nije mirno utočište, već poprište neprestanih zabava i dolazaka nepoznatih ljudi. Suočavam se s boli što gubim svoj dom i sina, boreći se između želje da zaštitim obitelj i straha da ću je zauvijek izgubiti.
Jedan običan dan pretvorio se u vrtlog emocija kad sam primila poziv s nepoznatog broja. Muški glas iz prošlosti probudio je stare rane i sumnje, natjeravši me da preispitam sve što sam gradila sa svojom obitelji. Ova priča je putovanje kroz sjećanja, izdaju i borbu za oprost, smješteno u srcu Zagreba.
Usred obiteljske večere, suočavam se s bolnom istinom da moj sin Ivan ne poštuje granice i ne čuje moje riječi. Kroz burne svađe, suze i neočekivane trenutke nježnosti, naša obitelj pokušava pronaći put do međusobnog razumijevanja. Na kraju shvaćam da lekcija nije samo za njega, već i za nas roditelje – i pitam se jesmo li mi ti koji trebamo naučiti slušati.
