Sve je počelo kad me sin, Ivan, hladno upitao zašto sam ušla u njegov stan dok njega nije bilo. Ta rečenica pokrenula je lavinu sumnji, starih rana i neizgovorenih istina u našoj obitelji. Ovo je priča o povjerenju, generacijskim sukobima i tome koliko lako ljubav može postati krhka kad se tajne otkriju.
Moj život se prelama između brige za četvero djece, stalnih financijskih problema i majčine kritike. Dok pokušavam održati obitelj na okupu u Zagrebu, generacijski jaz i očekivanja stvaraju svakodnevne sukobe. U tišini noći pitam se: jesam li ja zaista dobra majka?
Ova priča prati mene, Vesnu, majku dvoje odrasle djece, koja se nakon razvoda i godina žrtvovanja za obitelj našla pred zidom – bez doma, sigurnosti i podrške. Kroz emotivne sukobe s djecom i vlastite unutarnje borbe, suočavam se s pitanjem: tko pomaže roditelju kad više nije potreban? Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razgovor o usamljenosti i nepravdi koju mnogi roditelji osjećaju u Hrvatskoj i Bosni.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Nakon što sam doživio moždani udar, očekivao sam da će me netko iz obitelji dočekati kad budem otpušten iz bolnice, ali nitko nije došao. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Moje ime je Ljubica i danas sam slučajno čula razgovor koji mi je slomio srce. Moja kćerka i unuka raspravljale su o tome treba li me smjestiti u dom za starije, iako sam tek započela novi život u svom stanu u Zagrebu. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, obiteljskim nesporazumima i snazi ljubavi koja nas veže, čak i kad nas boli.
U šezdesetoj godini života, nakon što sam prošla kroz gubitak muža i odrastanje djece, nisam očekivala da ću ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Sve se promijenilo jednog običnog jutra na zagrebačkoj tržnici, kad sam upoznala Mirzu, prodavača povrća iz Bosne. Ova priča je o hrabrosti da se voli kad misliš da je za to kasno, o predrasudama, obitelji i novim počecima.
Moje ime je Iva. Prije pet godina, kao studentica u Zagrebu, neočekivano sam postala majka malog Leona. Prepustila sam ga roditeljima, vjerujući da ću kasnije imati vremena za njega, ali sudbina je imala druge planove. Tek nakon tragične nesreće, shvatila sam koliko sam ga zapravo voljela i što znači biti majka.
Jednog jutra zazvonio je telefon i moj svijet se srušio. Poziv iz hitne pomoći zbog čovjeka kojeg sam pokušavala zaboraviti otvorio je stare rane i prisilio me da se suočim s istinom o svojoj prošlosti. Ovo je priča o obiteljskim tajnama, izdaji i traženju oprosta u srcu Zagreba.
Nikada nisam mislila da će jedan običan put vlakom iz Sarajeva za Zagreb promijeniti cijeli moj život. Ušla sam u vagon kao obična žena, a izašla s bebom u naručju, suočena s pitanjima, strahovima i ljubavlju koju nisam znala da imam. Ovo je priča o tome kako sam postala majka na najneobičniji mogući način.
Moje ime je Goran i mislio sam da sam spreman za očinstvo, ali dolazak mog sina Filipa promijenio je sve što sam znao o sebi i životu. Suočio sam se s vlastitim strahovima, obiteljskim pritiscima i neizrečenim očekivanjima, dok je moja veza s Ivanom, majkom mog djeteta, prolazila kroz najveću krizu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješio i što znači biti otac u današnjoj Hrvatskoj.
