Osam godina sam provela u braku s Edinom, gdje sam se osjećala kao služavka njegove porodice. Svakodnevno sam se borila s očekivanjima njegove majke, sestre i njega samog, dok su moji snovi polako nestajali. Sada stojim na raskršću i pitam se: gdje sam ja u svemu tome?
Sve je počelo jednim običnim popodnevnim čajem, ali riječi moje svekrve promijenile su tok mog braka i odnosa u obitelji. Borila sam se između ljubavi prema mužu i vlastitih uvjerenja, dok su nas tradicija i očekivanja gurali u sukobe. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u svijetu gdje se još uvijek očekuje da žena nosi sve na svojim leđima.
Deset godina sam u braku s Damirom, živeći između ljubavi, rutine i neizgovorenih želja. Osjećam se zarobljeno u ulozi domaćice, dok moj identitet polako nestaje ispod slojeva svakodnevnih obaveza. Pitam se, ima li nade da me ponovno vidi kao ženu, a ne samo kao majku i čistačicu?
Zovem se Tanja i već deset godina živim pod strogim financijskim nadzorom svog muža. U ovoj priči otkrivam kako sam se osjećala zarobljeno, kako su sitni svakodnevni trenuci postali borba za dostojanstvo, te kako sam skupila snagu da potražim pomoć. Možda će moja ispovijest nekome otvoriti oči ili dati hrabrosti za promjenu.
Godinama sam bila samo majka, supruga, domaćica. Kad su mi djeca odrasla i otišla, a život mi neočekivano ponudio novu priliku, prvi put sam se usudila pitati: što želim ja? Ova priča je o hrabrosti da izaberem sebe, o boli, otporu i neočekivanoj sreći koja je stigla kad sam to najmanje očekivala.
Ova priča prati moju borbu između vlastitih želja i očekivanja porodice, kada mi kćerka prigovara zbog mog načina života. Kroz sukobe, sumnje i emotivne trenutke, istražujem što znači biti žena srednjih godina u Bosni danas. Na kraju se pitam – imam li pravo biti sretna na svoj način?
Sunčan dan u zagrebačkom Maksimiru pretvorio se u poprište borbe za dostojanstvo kad sam, dojeći svoju kćer Emu, doživjela neugodan napad nepoznate žene. Njene riječi i osude probudile su u meni snagu za koju nisam znala da postoji, a moj odgovor odjeknuo je daleko izvan granica parka. Ova priča je moj vapaj svim majkama i ljudima koji se svakodnevno bore za svoje pravo na ljubav i slobodu.
Moje ime je Snježana i na jednu olujnu sarajevsku večer moj se život prelomio na pola kad mi je muž, po tko zna koji put, dobacio: ‘Šta si danas radila osim što si bila kući?’ Ovo je priča o tome kako sam godinama žrtvovala sebe za porodicu, sve dok jednog dana nisam prepoznala ženu u ogledalu. Putovanje kroz bol, izdaju i buđenje, s pitanjem: možeš li pronaći sebe kad te svi uzimaju zdravo za gotovo?
Nikada neću zaboraviti večer kada sam zatekla svoju kćerku Lejlu kako u trudovima stoji nad šporetom, dok njen muž Adnan bezbrižno gleda utakmicu. Taj trenutak mi je otvorio oči o tome koliko su žene često zarobljene u očekivanjima i tuđim potrebama, a svoje stavljaju na posljednje mjesto. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo kao majke i žene pogriješile i kako možemo pomoći jedna drugoj da se izborimo za sebe.
Jednog jutra, kad sam shvatila da više ne mogu izdržati, ostavila sam muža i djecu kod svekrve i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajima krivnje, ali i potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale izgubljeno u vlastitom životu.
