Imala sam samo tri stvari u torbi kad sam pobegla na more ostavljajući sve iza sebe—porodicu, stare rane, i očekivanja koja su me stezala kao kamen oko vrata. Na obali sam morala da se suočim s vlastitim tugama, razotkrivenim porodičnim tajnama i pitanjem koje me proganjalo: smem li izabrati vlastiti mir, makar na tren okrenula leđa onima koje volim? Uz talase i miris borova, počela sam učiti šta znači oprostiti, ali i zaštititi sebe.
Nikada neću zaboraviti dan kad je Elma, moja bivša šogorica, prvo spustila svoje crne kofere u naš hodnik sa riječima: ‘Ti se možeš osjećati kako god hoćeš, ali ovo je kuća mog brata.’ Tad sam shvatila da ću se boriti ne samo za mir u vlastitoj kući, nego i za svoj glas, identitet i dostojanstvo. Razapeta između dužnosti prema mužu i očuvanja vlastite granice, svakodnevno sam se pitala: koliko još moram gubiti da bi drugi bili zadovoljni, i kada konačno smijem misliti na sebe?
Ja sam Jasna, a priča o tome kako mi se život okrenuo naglavačke kada mi se razvedena kći Ena zajedno sa sinčićem vratila kući, ispovijest je o novim počecima, bolnim kompromisima, ljubavi i prošlim greškama. Svaka neprospavana noć, svaki oštar razgovor i svaki zagrljaj podsjetili su me da majčinstvo nikada ne završava, i da snovi nisu uvijek onakvi kakve smo zamišljali. Naučila sam da su obitelj, ljubav i snovi ponekad najteže bitke koje vodimo sami sa sobom.