Sve je počelo jednim običnim ručkom, a završilo godinama šutnje i boli. Gledala sam kako mi kćer gubi osmijeh, a unuci rastu između dvije vatre. Ovo je moja priča o borbi za obitelj, o razočaranju i nadi da još uvijek možemo pronaći put do pomirenja.
Moja priča počinje jednim običnim ručkom, a završava u suzama i tišini. Borim se za sreću svoje kćeri, dok nas nesporazum s obitelji mog zeta razdire na komade. Svaka riječ, svaki pogled, postaje borba za očuvanje onoga što smo gradili cijeli život.
Pišem ovo jer više ne mogu šutjeti. Moja kćerka, Ivana, otkako se udala za Darija, postala je netko koga više ne prepoznajem. Najgore je što nije došla ni na godišnjicu braka svoga oca, a ja se pitam – je li to još uvijek moja kćerka ili samo sjena nekoga koga sam nekad voljela?
Ja sam Vesna, majka koja je uvijek željela najbolje za svoju kćer Anu. Kada sam saznala da moj zet Dario želi kupiti stan na ime svoje majke, a ne na ime moje kćeri i njihove djece, osjetila sam val straha, ljutnje i nemoći. Ova priča je moj unutarnji rat između želje da zaštitim svoju obitelj i straha da ću ih izgubiti ako se previše miješam.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, nakon godina rada u Njemačkoj, napokon kupila kuću u Sarajevu. Iako sam ponosna na svoju kćerku i njezinog vrijednog muža, brinem se zbog njegovih roditelja koji svojim ponašanjem prijete miru naše obitelji. Svakodnevno se borim s pitanjem hoće li njihova negativnost utjecati na moje unuke.
Moje ime je Ljubica i godinama sam živjela u tišini, bojeći se vlastitog zeta, čovjeka koji je unio nemir u našu obitelj. Kroz molitvu i vjeru pronašla sam snagu da se suočim s vlastitim strahovima i zaštitim svoju kćer. Ovo je priča o boli, hrabrosti i traženju svjetla u najmračnijim trenucima.
