Moja svekrva, Mara, preuzela je kontrolu nad našim domom i životima, dok nisam shvatila da gubim samu sebe. Kroz suze, svađe i unutarnje borbe, pronašla sam snagu da vratim svoj prostor i identitet. Pitam se, može li se voljeti i poštovati nekoga, a da pritom ne izgubimo sebe?
Moje ime je Ljubica i živim s porodicom svog sina u Zagrebu. Svakodnevno balansiram između želje da pomognem i osjećaja da sam nevidljiva sluškinja, dok me snaha Ivana sve više gura na rub. Nakon što napetosti eksplodiraju, moram odlučiti hoću li ostati ili napokon izabrati sebe.
U ovoj priči dijelim svoju borbu između ljubavi prema sinu i potrebom za vlastitim mirom. Nakon što sam zamolila sina i snahu da napuste moj stan, ostala sam sama s osjećajem krivnje i pitanjem jesam li učinila pravu stvar. Moja priča je poziv svima koji su se našli rastrgani između obitelji i vlastitih granica.
Od prvog dana u muževoj roditeljskoj kući osjećala sam se kao uljez. Njegove riječi i ponašanje njegove majke svakodnevno su me podsjećali da tu ne pripadam. Ipak, kroz bol i poniženje pronašla sam snagu da se izborim za svoje dostojanstvo.
Od dana vjenčanja osjećam da me svekrva ne prihvaća. Svaki moj pokušaj da budem dobra supruga i majka pretvara se u novu priliku za kritiku i poniženje. Ovo je moja priča o borbi za dostojanstvo, ljubav i mjesto u vlastitoj obitelji.
Ovo je moja priča o životu sa svekrvom, svakodnevnim sukobima i borbi za vlastiti identitet. Kroz napete dijaloge, nesporazume i unutarnje lomove, došla sam do ruba, ali sam naučila postaviti granice i pronaći sebe. Možda će se mnoge žene prepoznati u mojoj priči i zapitati se gdje su one u vlastitom domu.
