Zovem se Marija i imam 67 godina. Ovo je priča o tome kako me vjera izvukla iz najdublje samoće, kad su me djeca zaboravila, a zidovi mog stana odzvanjali tišinom. Samo molitva i vjera, za koju nisam ni znala da je imam, dali su mi snagu da nastavim.
Jedne olujne noći saznala sam da ću s 16 godina postati majka. Prošla sam kroz izdaju, strah i samoću, ali sam pronašla snagu za koju nisam znala da postoji u meni. Ovo je moja borba s predrasudama, obiteljskim sukobima i vlastitim snovima.
Moja priča počinje u bolničkoj sobi u Rijeci, gdje je iz iščekivanja sreće izronila borba za goli život. Proživjela sam sate straha, boli i neizvjesnosti, dok su se moji najbliži lomili pod teretom nemoći i krivnje. I danas se pitam jesam li mogla nešto promijeniti, spriječiti tragediju koja nas je zauvijek obilježila.
Na kišnu večer, dok je moj muž bio daleko, svekrva me izbacila iz kuće. Ostala sam sama na ulici, suočena s pitanjem kome zapravo pripadam i što znači biti dio obitelji. Ovo je priča o boli, izdaji i mojoj borbi da pronađem svoje mjesto pod suncem.
Zovem se Zorana i nikada nisam mogla zamisliti da će me vlastita porodica ostaviti na cjedilu baš kad mi je najviše trebala. Nakon što sam rodila sina, umjesto podrške doživjela sam izdaju od onih koje sam najviše voljela. Ovo je moja priča o borbi sa šutnjom, ponosom i boli koju donosi porodična izdaja.
