Moje ime je Ana i cijeli život sam osjećala da sam nevidljiva u vlastitoj obitelji. Majka je uvijek favorizirala mog mlađeg brata, dok sam ja, iako sam se trudila biti najbolja, ostajala u sjeni. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako je moguće da majka voli jedno dijete više od drugog i što to znači za nas koji ostanemo zaboravljeni.
Zovem se Amira i godinama sam radila u Njemačkoj, vjerujući da žrtvujem sebe za dobrobit svoje obitelji u Sarajevu. Kada sam se napokon vratila, umjesto zagrljaja i zahvalnosti, dočekala me šutnja, hladnoća i izdaja. Ovo je priča o tome kako sam izgubila sve što sam mislila da imam, ali i kako sam pronašla snagu da nastavim dalje.
Moje ime je Ivana i dugo sam osjećala da me svekrva Mira nikada neće prihvatiti. Između nas su se nizale napetosti, nesporazumi i tihe borbe za mjesto u obitelji. No, jedna nepredviđena tragedija natjerala nas je da skinemo maske i pronađemo zajednički jezik, pretvarajući naš odnos iz izvora stresa u izvor snage.
Zovem se Amira i već godinama osjećam da nisam dovoljno dobra supruga ni majka. Svakodnevno slušam kritike od svekrve i supruga, što me tjera da se osjećam kao stranac u vlastitom domu. Pišem ovu priču u nadi da ću pronaći razumijevanje i savjet – kako da vratim svoj mir i samopouzdanje?
Na dan kada sam trebao završiti svoju prvu utrku nakon povratka iz vojske, neočekivano sam stao kako bih pomogao djevojčici Lejli da ne odustane. Taj trenutak promijenio je moj pogled na pobjedu i poraz, ali i na to što znači biti čovjek. Ova priča je o hrabrosti, podršci i onome što nas čini ljudima.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će me briga o teško bolesnoj svekrvi Zorici naučiti toliko o sebi, porodici i granicama ljubavi. Naša svakodnevica bila je ispunjena napetostima, neizgovorenim riječima i borbom između dužnosti i vlastite sreće. Danas, kad je sve iza mene, pitam se jesmo li svi mogli biti bolji jedni prema drugima.
