Moj suprug Ivan odlučio je da njegova teško bolesna majka, Mara, useli kod nas. Moje protivljenje toj odluci dovelo je do najveće krize u našem braku, a na kraju i do njegovog odlaska. Ovo je priča o ljubavi, odgovornosti i granicama koje postavljamo sebi i drugima.
Zovem se Marija i cijeli sam život posvetila svojoj obitelji. Nakon godina čuvanja unuka i žrtvovanja vlastitih želja, shvatila sam da sam postala nevidljiva i uzimana zdravo za gotovo. Odluka da napokon kažem ‘dosta’ promijenila je sve – i mene samu.
Godinama sam radila u Njemačkoj, odricala se svega da bih svojoj djeci osigurala domove i bolju budućnost. Sada, kad sam ostala sama i umorna, moja djeca me ne žele primiti ni u jedan od tih stanova. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li smisla sve što sam žrtvovala.
Moja sestra Sanja je cijeli život žrtvovala za svoju djecu, a kad joj je zdravlje počelo propadati, ostala je sama. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu nemoć i tugu dok gledam kako se žrtva i ljubav ne uzvraćaju. Pitam se gdje smo pogriješili kao društvo i obitelj.
Ovo je priča o najtežem trenutku mog života — danu kad sam morala reći zbogom svojoj dvogodišnjoj kćeri Lejli. U bolničkoj sobi, okružena medicinskim sestrama koje su tiho pjevušile uspavanku, donijela sam odluku da doniram njene organe kako bi druga djeca dobila priliku za život. Ovo nije samo drama jedne majke, već i pitanje o granicama ljubavi, žrtve i nade.
Kao mladić iz Beograda, krajem pedesetih, svoju prvu platu sam dao majci, vjerujući da joj pomažem. Šezdeset dvije godine kasnije, pronašao sam taj novac netaknut, skriven u staroj kutiji, zajedno s pismom koje je promijenilo sve što sam znao o svojoj porodici. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i tajnama koje nas prate kroz život.
Gledala sam kako moj brat Ivan cijeli život žrtvuje sebe za svoju djecu, a kad mu je zdravlje počelo propadati, ostao je sam. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu krivnju, obiteljske sukobe i tražim odgovor gdje smo pogriješili. Je li ljubav i žrtva danas uopće više nešto što vrijedi?
Deset godina sam s Ivanom gradila naš dom pod Velebitom, sanjajući mirnu starost. Kad se naš sin Filip vratio iz Zagreba s neočekivanim prijedlogom, sve što smo gradili došlo je u pitanje. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i boli kad dom postane pitanje izbora, a ne sigurnosti.
U ovoj priči otkrivam kako sam se udala za razvedenog muškarca i vjerovala u našu zajedničku sreću, ali nas je prošlost sustigla kad je njegova kćerka poželjela živjeti s nama u malom stanu. Svakodnevne tenzije, neizgovorene riječi i osjećaj gušenja doveli su me do ruba odluke: ostati ili otići. Ovo je moj unutarnji rat između ljubavi, žrtve i vlastitih snova.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom moje kćeri, moleći me da pričuvam unuka na nekoliko dana. Nisam ni slutila da će ti dani prerasti u tjedne, a moj miran život u mirovini postati vrtlog brige, nesporazuma i neizvjesnosti. Sada, nakon svega, pitam se gdje je granica između pomoći i žrtvovanja vlastitog života.
Godinama sam radio u Njemačkoj, daleko od Sarajeva i svoje djece, kako bih im osigurao bolji život. Kupio sam im stanove, ali sam se bojao da sam izgubio njihovu ljubav. Tek kad sam se vratio, shvatio sam što znači pravi dom.
Cijelo ljeto sam provela čuvajući unuke, vjerujući da pomažem svom sinu Ivanu i njegovoj supruzi Amri. Umjesto zahvalnosti, dočekala me hladnoća i optužbe, a moja tiha bol postala je nevidljiva. Ovo je priča o žrtvi, nerazumijevanju i onome što ostaje kad obitelj zaboravi na ljubav.
