Moja sestra Sanja je cijeli život posvetila svojoj djeci, ali kad joj je zdravlje počelo propadati, njezina djeca su je zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam vlastitu nemoć i tugu dok gledam kako se žrtva i ljubav ne uzvraćaju. Pitam se gdje smo pogriješili kao društvo i obitelj.
Pristala sam biti baka na puno radno vrijeme, vjerujući da pomažem svojoj djeci, ali ubrzo sam shvatila da sam izgubila sebe. Moja svakodnevica postala je rutina žrtvovanja, a zahvalnost je nestala iz naših odnosa. Sada se pitam gdje je granica između ljubavi i iskorištavanja.
Naša obiteljska priča počinje s velikim snovima o životu na moru, ali ubrzo se pretvara u borbu s očekivanjima, žrtvama i neizrečenim riječima. Kroz sukobe, nesporazume i vlastite slabosti, pokušavam pronaći svoj glas i naučiti reći ‘ne’. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje dužnost prema obitelji, a počinje pravo na vlastitu sreću.
Od prvog dana sam vjerovala da je moja svekrva sretna što pomaže s djecom, ali istina je bila mnogo složenija. Tek kad sam čula njene suze iza zatvorenih vrata, shvatila sam koliko sam bila slijepa za njene potrebe. Ova priča je moj pokušaj da ispravim nepravdu i pitam se – koliko često zaista slušamo one koji nam najviše pomažu?
Moje ime je Vesna i cijeli moj svijet se srušio kad je moja kćerka Lana ostala sama s malim sinom. Suprug me optužuje da sam previše zaštitnički nastrojena, a Lana se bori s depresijom i osjećajem manje vrijednosti. Dok pokušavam držati obitelj na okupu, pitam se gdje sam pogriješila i koliko još mogu izdržati.
