Šifra koja je spasila moju kćer: Istinita priča iz zagrebačkog stana
“Mama, mogu li još malo ostati budna?” – glas moje kćeri Lane odzvanjao je kuhinjom dok sam rezala kruh za večeru. Bio je to običan četvrtak navečer, ali napetost mi se već uvukla pod kožu. Nisam joj odmah odgovorila. Umjesto toga, pogledala sam na mobitel – poruka od bivšeg muža, Daria: “Ivana, dolazim po Lanu sutra ujutro. Jasmina će biti s nama.”
Jasmina. Nova partnerica mog bivšeg. Nikad nisam imala ništa protiv nje, barem sam se tako tješila. Ali otkako je Lana počela dolaziti kući s pričama o tome kako Jasmina viče ili joj ne dopušta da zove mene kad poželi, osjećala sam kako mi se želudac steže svaki put kad bi odlazila kod njih.
“Lana, sjećaš se našeg dogovora? Ako ti ikad bude neugodno ili se osjećaš nesigurno, što ćeš napraviti?”
Pogledala me onim svojim velikim, smeđim očima. “Reći ću ti onu riječ. Šifru.”
“Koja je naša šifra?”
“Breskva,” šapnula je i nasmiješila se.
Nisam znala hoće li nam to ikad trebati, ali osjećala sam da moram biti spremna. U Zagrebu, gdje svi sve znaju i gdje se tračevi šire brže od požara na Medvednici, nije lako biti samohrana majka. Svi imaju mišljenje o tome kako trebaš odgajati dijete, a najmanje te podržavaju oni koji bi trebali.
Sljedeće jutro Lana je otišla s Dariom i Jasminom. Ostatak dana provela sam u napetosti, pokušavajući raditi od kuće, ali misli su mi stalno bježale k njoj. Oko podneva zazvonio je mobitel – nepoznat broj.
“Mama?” – bio je to Lanin glas, ali nekako prigušen.
“Lana? Sve u redu?”
“Mama, možeš li mi donijeti… breskve iz dućana kad dođem kući? Jako ih želim.”
Srce mi je preskočilo. Šifra. Nije bilo ljeto, nije bilo bresaka u trgovinama – znala sam da mi šalje poruku.
“Naravno, dušo. Dolazim odmah po tebe.”
Nisam ni sekunde dvojila. Zgrabila sam jaknu i ključeve i pojurila prema stanu gdje su živjeli Dario i Jasmina. Dok sam ulazila u zgradu, susjeda Ružica me odmjerila ispod oka.
“Opet problemi kod Daria?” – upitala je poluglasno.
“Samo idem po Lanu,” odbrusila sam i nastavila dalje.
Kucala sam na vrata dok mi nisu zadrhtale ruke. Otvorila mi je Jasmina, lice joj je bilo crveno i napeto.
“Ivana, što radiš ovdje? Dario nije doma.”
“Došla sam po Lanu. Sad odmah.”
Jasmina je stajala na vratima kao prepreka. “Nema potrebe za dramom. Sve je u redu.”
Tada sam začula tihi jecaj iz dnevne sobe. Progurala sam se pored nje i vidjela Lanu kako sjedi sklupčana na kauču, suznih očiju.
“Dušo, idemo kući,” rekla sam odlučno.
Jasmina je pokušala nešto reći, ali nisam ju slušala. Uzela sam Lanu za ruku i izvela je van iz stana.
U autu smo šutjele nekoliko minuta dok Lana nije progovorila: “Mama, vikala je na mene jer sam prosula sok. Rekla mi je da ne smijem zvati tebe jer sam zločesta. Bojala sam se.”
Stisnula sam joj ruku i suze su mi navrle na oči. “Zato imamo našu šifru. Uvijek ću doći po tebe, što god bilo.”
Te večeri nazvao me Dario.
“Ivana, što si napravila? Jasmina plače, kaže da si upala u stan kao luđakinja!”
“Dario, tvoja partnerica viče na naše dijete i zabranjuje joj da me zove! Neću to tolerirati!”
Nastala je tišina s druge strane linije.
“Možda si malo pretjerala…”
“Neću riskirati Laninu sigurnost zbog ničijeg ega! Ako treba, idemo na sud!”
Sljedećih dana gradili smo zidove oko svojih svjetova – Dario i Jasmina na jednoj strani, ja i Lana na drugoj. Bilo je teško objasniti baki Mariji zašto Lana više ne ide kod tate kao prije.
“Ivana, djeca trebaju oba roditelja,” govorila bi mi dok bi miješala juhu.
“A što kad jedan roditelj ne vidi što mu partnerica radi djetetu? Što onda?”
Noću bih ležala budna pitajući se jesam li pretjerala ili sam napokon poslušala svoj instinkt koji me mjesecima upozoravao.
Jednog dana Lana mi je prišla dok smo zajedno slagale puzzle.
“Mama, hoćeš li uvijek znati kad mi treba pomoć?”
Pogledala sam je i poljubila u čelo. “Uvijek ću znati, dušo. Zato imamo našu šifru. I zato uvijek slušam svoje srce kad si ti u pitanju.”
Ponekad se pitam – koliko nas majki mora birati između mira u kući i sigurnosti svog djeteta? Jesam li ja pogriješila ili sam napokon napravila ono što bi svaka majka trebala učiniti?